„Dijana i Nada-anđeo i đavo Jasenovca” – rad učenice vlaseničke osnovne škole Sofije Motika, među osam nagrađenih u konkurenciji 320 učenika

 

Na literarnom konkursu povodom sjećanja na nevino stradale žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac-Donja Gradina 2025. koji je raspisao Republički pedagoški zavod, rad učenice devetog razreda OŠ „Vuk Karadžić“ Vlasenica Sofije Motika, je među osam nagrađenih od 320 učenika iz 121 osnovne škole. Sofijin rad na temu „Dijana i Nada – anđeo i đavo Jasenovca“ u kategoriji je pohvaljenih radova i prenosimo ga u cjelosti.

Dijana i Nada – anđeo i đavo Jasenovca

Jadan rat. Krvav rat.

Jedan logor. Logor smrti.

Dvije žene. Anđeo i đavo.

Jedna koja je spasavala živote i druga koja ih je oduzimala. Jedna koja je mnogo djece otrgla od sigurne smrti i druga koja ih je u nju slala.

Dijana i Nada. Budisavljević i Šakić.

Jedna je nosila bijeli mantil i toplomjer u džepu, a druga crnu uniformu i nož u čizmi. Dijanine ruke su čiste i prije umivanja, a Nadine prljave i prije i poslije pranja. Dijana je ruke koristila da zbunjenu i uplašenu djecu zagrli, a Nada da ih njima udari. Plemenita Dijana je djecu i nesrećne hranila hljebom, a surova Nada batinama. Dijana je uplašenu i uplakanu djecu milovala blagim pogledom i lijepim riječima, a Nada ih je umirivala, najčešće trajno, vojničkim čizmama, kamom i pištoljem.

Dijana je uživala u dječijoj igri i osmjesima, a Nada u njihovom plaču i vriscima. Dijanino lice krasio je osmijeh, a Nadino podsmijeh. Dijana je među nevoljnicima širila ljubav, a Nada mržnju. Dijana je u srcu imala ružu, a Nada trn. U Dijaninom srcu ima mjesta za sve, a u Nadinom samo za u crna odijela uniformisane. Dijana je učila djecu da znaju sva slova, a Nada da dobro upamte samo jedno. Dok je Dijana noćima sanjala kako da pomogne djeci da dalje žive, Nada je kako što prije da ostanu bez života. I kad je bilo tmurno vrijeme, Dijanino čelo bilo je vedro, a Nadino namrgođeno i kada je sunce grijalo Dijana je zagledana u ljepšu budućnost, a Nada u plemensku prošlost. Za Dijanu svi ljudi i svi narodi imaju pravo na život, a za Nadu jedni na smrt, a drugi na život. Dijana je srećna kad su oni sa kojima radi i živi srećni, a Nada je srećna kada su djeca koju čuva nesrećna. U odnosima prema drugima Dijana je slušala svoj razum, a Nada samo svog nerazumnog šefa. Dijana je iz nevolje spasavala znane i neznane, a Nada samo sebe i svoje. Dok je Dijana vjerovala da u ovozemaljskom životu ima mjesta za sve, Nada nije vjerovala ni da je to moguće u vanzemaljskom svijetu. Dijana se odlikovala širinom i ljudskošću, a Nada drskošću i uskošću. Dijana je smatrala da je svaka vjera lični život i privatna stvar, a Nada da je jedna vjera u jednoj državi opšta i jedina dobra stvar.

Budisavljević je budila nadu nesrećnih u bolji svijet, sa boljim ljudima, a Šakić je svojim prljavim šakama nedužnim davila nadu u bilo kakvu budućnost.

Dijana Budisavljević i Nada Šakić su prošlost, ali njihova djela nisu. I sada se uz mnogobrojne Dijane nađe i pokoja Nada, koja baca sjenku na našu budućnost.

(Izvor: Radio Medžik)