Srpski odbornici u Srebrenici pisali UN-u o srpskim žrtvama

 

Srpski odbornici u Skupštini opštine Srebrenica jednoglasno su usvojili pismo u kojem su navedeni podaci o srpskim žrtvama u ratovima u 20. vijeku, među kojima je i 3.500 srpskih žrtava iz Srebrenice u građanski ratu u BiH, koje će uputiti Generalnoj skupštini UN i vladama Republike Srpske i Srbije.

SO Srebrenica upućuje pismo Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija na prijedlog Rezolucije o Srebrenici
Poštovani,

Upućujemo Vam prijedlog da Vašu Rezoluciju usmjerite ka ravnomjernom pristupu žrtvama u proteklom ratu (1992-1995) u Srebrenici, a time i u Bosni i Hercegovini. Iako je Srpski narod najstradalniji u Evropi, posebno tokom 20 vijeka, u kome je donio slobodu mnogim drugim narodima na Balkanu, njegova žrtva je čest razlog za totalnu satanizaciju. Slobodrske ideje su i bile razlozi za diskriminaciju od strane onih sila kojima se stajalo na put hegemonije i tirjanstva.

Srpski gubici u Balkanskim ratovima iznosili su preko 100 000 stanovnika, gubici u Prvom svjetskom ratu premašuju brojku od 1 300 000 stanovnika, a to je jedna trećina od ukupnog stanovništva, a čak 60 % muške populacije. U Drugom svjetskom ratu izvršen je klasični genocid nad srpskim stanovništvom. Samo u državnom (NDH) logoru Jasenovac na najsvirepiji način ubijeno je oko 700 000 civila, a na ostalom dijelu Jugoslavije pobijeno je oko 500 000 Srba. To je ukupno oko 1 300 000 stanovnika.

U građanskom ratu koji je trajao od 1992. do 1995. g. poginulo je oko 30 000 Srba, a u Srebrenici i njenoj neposrednoj okolini 3500 Srba. Ako se ovim brojkama dodaju gubici u Hrvatskoj i gubici tokom NATO agresije, dođe se do podataka da su Srbi u dvadesetom vijeku imali zastrašujuće gubitke koje nije pretrpio ni jedan narod u Evropi. Zbog navodnih bratskih razloga, koji su bili iskreni samo sa srpske strane, nastale države, Kraljevina Jugoslavija i SFRJ, prikrivale su podatke pa čak i sprečavale naučna istraživanja.

Na području opštine Srebrenica pobijeno je u Drugom svjetskom ratu najmanje 2300 civila, od kojih je najmanje 100 djece. U ovaj broj treba uračunati i brutalan pokolj srpskog stanovništva na obali rijeke Drine, s područja susjednih opština koji su bježali pred ustaškom ofanzivom iz Sarajeva. Istovremeno, znamo da je bilo i ne negiramo zločine koji su se dogodili nad pripadnicima drugih naroda. Ove zločine treba rasvijetliti kako bi se prestalo sa manipulacijama.

I pored ovolikih žrtava, danas imamo zastrašujući prikaz uloge srpskog naroda i njegovih predstavnika. Satanizacija i prekomjerna osuda postala je svakodnevni posao nekih vlada, nekih država i nekih međunarodnih organizacija. Ovaj savremeni oblik uništavanja srpskog bića vrlo je unosan i prestižan. Žrtve drugih naroda podižu se na pijedestal, a srpske žrtve se omalovažavaju. One se prikazuju kao da su iznuđene i opravdane. Kroz osudu svega što dolazi i kao minimalan srpski interes stvara se nepodnošljiva atmosfera, prije svega u BiH. Niko ne pita šta je sa Srbima u Hrvatskoj, u Federaciji BiH, na Kosovu i Metohiji.

Što je srpski položaj gori u ovim područjima, to je zadovoljniji dio takozvane međinarodne zajednice.

Ako posmatramo područje Srebrenice, ono se od 1995. g. posmatra kao područje na kome su najvažnije muslimanske, odnosno bošnjačke žrtve. Ovako se ne gradi BiH koja bi, ako želi da bude država, trebala imati ravnopravan pristup svim žrtvama i bošnjačkim i hrvatskim i srpskim. O ovoj temi nemoguće ja naći sagovornike u drugim narodima.

Srpski narod u Srebrenici se prikazuje kao zločinački, kako posredno, tako i neposredno ili „između redova“. SO Srebrenica osuđuje sve zločine koji su se dogodili ne samo u Srebrenici, već na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, osuđujemo i sve one koji selektivno pristupaju zločinima, veličajući žrtve jednih i satanizujući i umanjujući žrtve drugih.

Pozivamo sve one koji prisustvuju komemoraciji bošnjačkim žrtvama u Srebrenici (Potočari) 11. jula da to učine tako i 12. jula i prisustvuju opijelu i komemoraciji srpskim žrtvama u Srebrenici. Dakle, bez diskriminacije.

Povod za ovo obraćanje Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija je prijedlog Rezolucije Njemačke i Ruande o ratnim događajima u Srebrenici. Mi koji živimo u Srebrenici najbolje znamo šta se zbivalo u tragičnom građanskom ratu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. To svakodnevno osjećamo. Zbog toga je iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, da ne govorimo o godinama, sve manje naroda u Srebrenici. Rijetko ko želi da živi i odgaja djecu u atmosferi koja se nameće iz raznih centara izvan Srebrenice, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Najmanje što očekujemo su jednostrane Rezolucije ili bilo koje odluke organa Ujedinjenih nacija u vezi sa Srebrenicom. Posebno smo pogođeni činjenicom da to predlažu vlasti Njemačke nakon čije vojske i njenih saveznika (hrvatskih i muslimanskih ustaša) u Drugom svjetskom ratu, su ostali bezobzirni pokolji srskog stanovništva, isključivo civila, u samom gradu u Srebrenici i svim većim srebreničkim selima.

Poštovana gospodo, ovako se ne može oprati savjest i izbrisati istorija. Mogu se samo pogoršati međunacionalni odnosi u Srebrenici, zbog jednostranih navijačkih odluka. Smatramo da to ozbiljnim državama i organima Ujedinjenih nacija nije potrebno. Posebno nije potrebno i jako je štetno nalaženje načina kako da se izglasa ova Rezolucija, kojom većinom, bolje reći kojom manjinom. To je nerazumljivo demokratskim pricipima.

Bojimo se da je ovo uvod u buduće loše i nakaradne odluke u najznačajnijem ogranu Ujedinjenih nacija, ali i odlukama pojedinih država koje će na razne jednostrane načine tumačiti i provoditi ovu Rezoluciju. Njena tendenzioznost donosiće nove nesporazume.

Ujedinjene nacije su osnovane kako bi podjednako štitile interese svih naroda i država. U ovom slučaju to nije tako. Ako gazite svoje principe, kako ćete očekivati da mi prihvatimo takve odluke.

(Agencije)