Zvorničanin Darko Mijić osvojio bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u bodibildingu: Porodica je moj najveći oslonac

Četrdesettrogodišnji Darko Mijić iz Zvornika osvojio je treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u bodibildingu, koje je 21. oktobra održano u slovenačkom gradu Kopru, u srednjoj kategoriji, do 80 kilograma.

Mijić, koji se 27 godina bavi bodibildingom, kaže da je zadovoljan ostvarenim rezultatima na prvenstvu koje je u različitima kategorijama okupilo preko 200 takmičara iz 20 zemalja svijeta.

 – U mojoj kategoriji od 70 do 80 kilograma bilo je 15 takmičara. Prvo se bira njih deset za polufinale, a potom samo šest takmičara ulazi u finale, dok se na postolje penje njih pet. Ja sam se takmičio u dvije kategorije i u obje bio treći. Prva je bila klasik bodibilding, u visini do175 cm, gdje sam mogao da imam do šest kilograma više, odnosno do 81 kg. To nije moja prirodna kategorija i tu su takmičari od 20 do 40 godina, a ja imam 43 godine, tako da sam zadovoljan svojim rezultatom. Drago mi je da su komentari bili da sam mogao biti i prvi ili drugi jer su ti takmičari bili sa impresivnom mišićnom definicijom, ali se u bodibildingu ocjenjuje i simetrija, odnosno da li ste kompletni, da li imate simetričnu mišićnu masu, a njima je to sada nedostajalo – kaže Mijić, koji je nastupao pod zastavom reprezentacije Srbije, gdje je prethodno učestvovao na preliminarnom takmičenju.

Sam svoj trener

Mijić dodaje da se sam spremao za ovo takmičenje.

 – Tokom godina rada u teretani koju vodim, te bavljenjem bodibildingom već 27 godina, stekao sam puno znanja i naučio dosta od ljudi koji su bili evropski i svjetski šampioni. Uvijek sam poštovao autoritete i dosta novca sam potrošio na putovanja i praćenje rada drugih uspješnih ljudi u ovom sportu. Posebno sam zahvalan ljudima koji pripadaju staroj školi bodibildinga koja je zasnovana na jakom sistematskom treningu i disciplinovanoj ishrani. Danas mladi ljudi traže dosta prečica u ovom procesu te zato izostaje forma i mišićna masa, odnosno ta „kompletnost“. Mi smo drugačije naviknuti, od vježbanja do nutricionistike. Spremanje za takmičenje traje od deset do 15 nedjelja. Radio sam tri treninga dnevno. Ujutro, sat vremena radim niskointenzivni kardio trening, popodne dva i po sata težinski trening i naveče nekonvencionalni trening. Na večernjem treningu najviše sam radio vježbe koje sam sam osmislio za jačanje gluteusa i donjeg dijela leđa jer sam primijetio da mi taj mišić zadržava vodu i neće izgledati onako kako treba. Posljednje dvije sedmice su najteže jer se radi hidratacija kada se pije prvo pet, a potom šest, i na kraju po deset litara vode dnevno uz određeni unos soli, ugljenih hidrata itd.  Tri dana pred takmičenje prepolovio sam unos vode, na pet litara, kako bi organizam počeo da izbacuje vodu. Tada se provodi obrnuti proces u ishrani, unosi se više proteina, a manje ugljenih hidrata. Posljednja 24 časa na pijem vodu nikako – ističe Mijić.

Bodibilding jača karakter

Mijić kaže da za ovaj sport jako bitan čvrst karakter jer se mora voditi računa o svakoj sitnici.

 – Ako imate odlično tijelo, a ne znate da pozirate, ništa niste uradili. Pozing je bitan jer je to igra vizija, morate da sakrijete mane, a istaknete vrline. Imate sedam poza i sve se ocjenjuje. Ja sam sada bio u životnoj formi iako imam 43 godine. Radio sam naporno da pripremim tijelo, ustajo u pet sai ujutro da krenem sa prvim treningom, a zbog nesanice zaspim tek oko jedan poslije ponoći. Mali broj ljudi psihološki može to da izdrži, tu torturu tijela, jer nije lako uraditi tri treninga dnevno. Tijelo ulazi u zonu zamora i često se javi želja da se pojede nešto što će narušiti nivo forme, mada ponekada treba i pojesti malo više kalorija. Onda, kada tijelo ne reaguje na dijete i skidanje viška tjelesne mase, treba uzeti dan ili dva odmora, ali treba paziti da čovjeka ne povuče želja pa da mu oslabi karakter te smanji trening i promijeni ishranu. Desi se i nesanica jer imate i adrenalinski udar. Ono što se vidi na fotografijama sa takmičenja ne može da dočara nivo forme jer običnom čovjeku to izgleda i bolesno, sa venama po stomaku, leđima, na svakom dijelu tijela jer je nizak nivo masti, ali to je ono što donosi bodove i rezultat. Tijelo nekada vapi za odmorom zbog čega i kažem da je ovo spartanski sport, koji traži asketizam. Bodibilding jača karakter, potrebna je jaka volja, on jeste način života, ali nije život, te mnogi zastrane u ovom sportu, odnosno zapostave porodicu, okrenu se na drugu stranu. Neki umisle da su Apoloni, a na to najviše utiče povišeni nivo hormona. Stoga je čovjeku potreban duhovni balans, odnosno da zna do koje granice može i preko koje ne želi da ide – navodi Mijić.

Ništa bez porodice

Mijić ističe da ne bi uspio u pripremi za takmičenje da nije imao pomoć svoje porodice, posebno supruge Magdalene.

 – Prije dva mjeseca smo supruga i ja dogovorili da idem u pripreme za svejetsko prvenstvo. Dugo smo zajedno i ona zna šta to znači. Ona je uspjela da me oslobodi brojnih obaveza i na taj način me liši stresa koji ima važan uticaj na izgled. Ona je radila sa djecom domaće zadatake, preuzela sve brige na sebe. Imao sam šest do osam obroka dnevno, ona je sve to pripremala u tačno određeno vrijeme. Koliko je to odricanje pokazuje i činjenica da se mora mjeriti svaki gram soli koji se unosi. Nije joj bilo lako da bude uz nekoga ko živi asketski, na neki spartanski način. Na tome sam joj posebno zahvalan. Insistirao sam da cijela porodica, dakle supruga i troje djece, idu sa mnom na takmičenje i drago mi je da smo zajedno prošli kroz to – ističe Mijić.

Ruski vojnici SFOR-a i početak treniranja

 – Ovim sam počeo da se bavim 1996. godine kada je u selu Malešiću, odakle potičem, bilo stacioniran ruski bataljon SFOR-a, odnosno formacija vazudšno-desantne vojske gdje su vojnici bili uglavnom sportski pripremljni. Oni su vidjeli moju zainteresovanost te sam radio zajedno sa njima, prvo u učionici potom ispod šatora. Oni su radili i na temperaturi od minus 20 stepeni i na plus 30 stepeni. Pošto tada nije bilo specijalizovanih radnji za nabavku suplemenata, ja sa za njih vršio nabavku u Beogradu i tu počeo da upoznajem šampione ovog sporta. Poslije sam pratio njihove treninge, nastupe i puno toga naučio uz njih. Drago mi je da poznajem jugoslovenske velikane ovog sporta koji su bili aktivni još sedamdesetih godina prošlog vijeka, kao što su Petar Čelik i Rajko Sekulić. Oni su i danas aktivni, bili su na nedavnom takmičenju veterana iako imaju 73, odnosno 66 godina. Nadam se da ću i ja moći dugo da „trajem“ i da se održavam u ovom sportu ako budem imao i karaktera i finansija – kaže Mijić.

Za pripreme potrebno i do 5.000 evra

Mijić kaže da je ovo jako skup sport te da mu je za pripreme za svjetsko prvenstvo bilo potrebno između 4.000 i 5.000 evra.

 – I na ovome sam zahvalan porodici. Bili su uz mene i kada smo bili podstanari i danas, iako smo izdvajali ozbiljan novac za treniranje i takmičenja. Tokom priprema sam dnevno jeo 10 do 12 bjelanaca, jedno žumance i od 800 grama do 1,2 kilograma kvalitetnog mesa. To je bilo pileće bijelo meso, neki biftek ili kvalitetna riba. Za sve to treba dosta novca. Zahvalan sam Gradskoj upravi iz Zvornika koja je izdvojila dio novca za moj klub, pomogao mi je i jedan prijatelj iz Kanade koga sam trenirao. U prinicipu nisam htio da tražim novac od bilo koga jer danas ima puno ljudi kojima treba pomoći da riješe egzistencijalne probleme. Stoga bi, po meni, bilo neozbiljno da tražim novac za ono što sam sam izabrao da radim, ali sam, ponavljam, zahvalan onima koji su mi pomogli. Dakle, ovaj sport je skup i na amaterskom nivou, a za profesionalni nivo treba još mnogo više sredstava – zaključio je Mijić.

(Info Birač)

FOTO: Ustupljene fotografije