Priča o zvorničkom školskom policajcu – Tomića cijene i djeca i nastavnici

Septembar mjesec je bio u znaku početka školske godine, u toku kojeg je sprovedena akcija Ministarstva unutrašnjih poslova „Zaštitimo djecu u saobraćaju“. Jedan mjesec je prošao, a Ministarstvo tokom cijele školske godine angažovanjem školskih policajaca vodi računa o bezbjednosti djece u školi. Ovaj put donosimo priču o jednom policajcu, školskom policajcu Osnovne škole „Sveti Sava“ u Zvorniku, Zoranu Tomiću.

Zoran Tomić je policijski službenik Policijske stanice Zvornik, a zaposlen je u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske više od 30 godina. Od marta 1993. godine, kada je pripadao Specijanoj jedinici policije Šekovići, prošao je godinu dana rada u Policijskoj upravi Foča, da bi od 2001. godine pa do danas radio na mjestu policijskog službenika u PS Zvornik. Dužnost školskog policajca obavlja od 2012. godine do danas. Svakodnevicu mu ispunjava briga o djeci. Posao školskog policajca je da se pobrine da djeca u školi budu bezbjedna, da bude tu i reaguje ako se dešava nešto što ne bi trebalo, da obrati pažnju na one đake koji su, možda, skloni tome da svojim ponašanjem ugroze imovinu ili druge đake. Ali, pozadina ovog policijskog zadatka je mnogo dublja. Zoran nije samo policajac, on je drugar svakom djetetu, poznaje svakog roditelja, dijete, djeda, baku, sa svima razgovara i svima stoji na raspolaganju. Zimi svako dijete očinski zakopčava, napominje da stavi kapu, i svi ga vole i slušaju. Isprati ih na svaki izlet, ekskurziju, maturu, a sa svakim novim početkom nove školske godine, s osmijehom i nježnom riječju dočeka novu generaciju. Naravno, neizostavno je naglasiti i zavidnu saradnju sa nastavnim osobljem, psiholozima, pedagozima i direktorima, gdje razmjena mišljenja i savjeta uvijek daje poziitivne rezultate. Iako uživa obavljajući dužnost školskog policajca trenutno, rado se prisjeća i mlađih dana dok je obezbjeđivao Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. Prilika da se nekom spasi život se rijetko pruža, a hrabrost i pribranost u tom momentu da ne izostanu, još je teže. Ne tako davne 2002., kada je lice naoružano hladnim oružjem – nožom napalo na načelnicu odjeljenja navedenog ministarstva, Tomić je pravovremeno i pribrano reagovao, spasivši istu od najgore posljedice po život i lišivši slobode lice koje je izvršilo napad. Ministarstvo unutrašnjiih poslova Republike Srpske je nagradilo ovu hrabrost.

 – Ovakve nagrade, ali i priznanje i poštovanje koje uživa kod građana Zvornika, više su nego dovoljan motiv za dalji rad i trud, kaže Tomić.

Za Tomića , direktor OŠ „Sveti Sava“ u Zvorniku Goran Ivanović kaže da savjesno obavlja svoju dužnost.

 – On je uvijek prisutan u školi ili školskom dvorištu ili ispred školske zgrade, već prema potrebi. Policajac Zoran, ima izuzetno dobar odnos prema svakom učeniku, a uvijek je spreman na saradnju sa nastavnicima i ostalim radnicima u školi. Prisustvo školskog policajca doprinosi da se svi učenici i zaposleni u našoj školi osjećaju bezbjedno, zaštićeno i sigurno. Zaključak je da Zoran Tomić kao školski policajac odlično obavlja svoju ulogu na dobrobit svih koji u njoj borave – kaže Ivanović.

Predavač u osnovnoj školi, koji je želio ostati anoniman, je rekao da su imali nekoliko situacija u kojima je Zoran pritekao u pomoć: u slučajevima svađe između djece, kada je sezona praznika u vidu kontrole unosa petardi u školu. Navodi da za Zorana ima samo pozitivne utiske.

Jedan od predavača razredne nastave nam je rekao da sa mlađim razredima nema problema, te da u tom smislu nije bilo potrebe za intervencijom od strane školskog policajca, ali da je uloga školskog policajca značajna.

Da ga djeca cijene, pokazuje i činjenica da je nekadašnja učenica navedene škole, u četvrtom razredu napisala pjesmu „Moj policajac“ koju je posvetila baš Zoranu. Pjesma je napisana u knjizi „Grad Zvornik u pjesmi i priči“ autora Radosava Perića, i jedan primjerak sa posvetom, je uručen Tomiću na promociji knjige koja je održana 29.09.2023. godine u Osnovnoj muzičkoj školi „Vojin Komadina“ u Zvorniku. Za Zorana je to, kako navodi, posebna čast i satisfakcija.

Roditelj učenice koja je napisala pjesmu, gospođa Vera Vukadinović kaže da je njena kćerka tu pjesmu napisala u četvrtom razredu osnovne škole i da je ista nastala iz zahvalnosti prema osobi koja pazi na svu djecu. Ističe da Zorana djeca stvarno obožavaju i da je uvijek tu kada im je potrebna njegova pomoć.

(PU Zvornik, Info Birač)