Portal ,,Despotovina“: Zašto ćute Dodik, Višković, Stevandić, RTRS, BN TV…
Povodom pisanja potpredsjednika Republike Srpske Ćamila Durakovića i ministra odbrane BiH Zukana Heleza, koji su otvoreno napali portal ,,Despotovina“ i sveštenika Aleksandra Mlađenovića, oglasio se ovaj portal. Uvredljive i prijeteće poruke na račun ovog portala su stigle od strane onih koji su ubijali tokom ratnih dejstava Srbe po Podrinju, a na to ne reaguju iz vrha vlasti Republike Srpske. Tekst portala ,,Despotovina“ prenosimo u cjelosti:
MNOGO SMO RĐAVI, POPE!
I kad bismo da popustimo, neće đavo da popusti. Čačka, čačka…
Trebalo je dva dana da se malo organizuju, presaberu i skroje plan kako da jednog bezobraznog čovjeka pretvore u žrtvu i jadnika.
Upregnuti su svi resursi: državni, politički, medijski…
Znate, Omerović je bio u logoru u Užicu pa je malo traumatičan. Zato on kad čuje srpsku duhovnu muziku ili vidi crkvu odmah se sjeti logora – jer sve srpsko je asocijacija na „logor“.
U kom logoru i gdje je bio logor u Užicu 1995. god. je posebna priča, tj. laž. A laži ovih dana često izlaze iz usta ovog čovjeka. I nije to toliko strašno koliko upiranje da se ta laž opravda, odbrani baš od strane onih od kojih bi trebala biti osuđena.
Potpredsjednik RS Ćamil Duraković nas otvoreno naziva radikalnim novinarima. Njega pomalo i razumijemo. Teško nam je oprostiti što smo iznijeli u javnost činjenicu da je potomak ustaše koji je učestvovao u zločinima nad srpskim stanovništvom Srebrenice u Drugom svjetskom ratu. Naravno da Ćamil za to nije kriv ali mu taj argument oduzima legitimitet da priča o antifašizmu, jer se nikad nije javno odrekao, osudio ili distancirao od fašističkog naslijeđa svog đeda.
Nije mu pomogla ni tužba Osnovnom sudu u Srebrenici protiv Despotovine. Izgubio je spor. Nastavio je dalje… Tužba višem sudu, denunciranje u medijima, etiketiranje…
Pridružio mu se i ministar odbrane BiH koji javno kaže da zna ko smo, gdje smo, gdje se krećemo…
Pa zar smo mi to nekad krili, gospodine Helez?
Gospodo, možete nas samo fizički eliminisati jer ucjenama i prijetnjama nećete ništa postići. Tada nam je najbolja radna temperatura.
Sveštenik Aleksandar Mlađenović je bio dijete kada su mu komšije muslimani 1992. napali selo Hranču u opštini Bratunac. U tom napadu, u rodnoj kući na kućnom pragu (ne na frontu) mu je ranjen otac, koji se teško ranjen borio da spasi živote svoje djece. I uspio je, hvala Bogu!
Možete li sada zamisliti kakve traume se probude u svešteniku Mlađenoviću, kada neki junak napiše da mu treba 50 dobrovoljaca kako bi krenuli ka crkvi i njegovoj kući u kojoj žive njegova maloljetna djeca? Kako nazvati takav čin? Ili je otac Saša legitimna meta koju odavno targetiraju razni Ćamili, Damiri, majke Srebrenice i slični? Potrebno je „skinuti glavu“ ovom svešteniku koji je omiljen i uvažavan među svojim narodom, i koji zajedno sa svojim narodom podiže i obnavlja porušene i spaljene hramove na srebreničkoj opštini.
Velika je sramota i strašna poruka koju su nam poslali pojedine komšije Bošnjaci. Kažemo pojedini! Među njima prvi srebrenički imam Damir Peštalić koji je neodgovornom izjavom izazvao lančanu reakciju. Do danas se nije izvinio pravoslavnim vjernicima, kao ni Ćamil Duraković koji je koncert etno grupe Petropavlovski pojci nazvao četničkim orgijanjem.
Još veća je sramota srpsko ćutanje na sve ovo. Ćuti predsjednik Dodik, ćuti premijer Višković, ćuti predsjednik skupštine Stevandić, ćuti njegov zamjenik a naš zemljak Rankić, ćuti vlast, ćuti opozicija, ćute srpski mediji RTRS, ATV, BN…
Možda je vrijeme da ućutimo i mi!
Očigledno je da će, ako se ovako nastavi, za pojedine naše komšije Bošnjake uvreda biti i odlazak u crkvu, slavljenje pravoslavnih praznika i isticanje da si Srbin.
Očigledno je da Despotovina remeti model suživota koji nam je skrojen u Sarajevu, a koji počiva na premisama da moramo priznati genocid, da smo agresori, da su nam očevi ratni zločinci…
Izvinite, ali mi nećemo biti glumci u toj farsi.
PORTAL ,,DESPOTOVINA“