Održano ročište pred Apelacionim vijećem Suda BiH: Odbrana Sreće Aćimovića očekuje preinačenje prvostepene presude ili novi pretres

 

Pred Apelacionim vijećem Suda BiH danas je održano ročište povodom žalbe odbrane na prvostepenu presudu kojom je na devet godina zatvora osuđen Srećo Aćimović iz Zvornika. U žalbi je navedeno da je osuđujuća presuda zasnovana na iskazima dva zaštićena svjedoka, od kojih jedan uopšte nije svjedočio u sudnici, zbog čega mu odbrana nije mogla postavljati pitanja u vezi ovog predmeta.

 – Sud BiH nije imao valjanih dokaza, a ni argumenata, da u prvostepenom postupku osudi na devet godina zatvora Sreću Aćimovića iz Zvornika zbog navodnog krivičnog djela pomaganje u izvršenju ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika – rekao je Aćimovićev advokat Miloš Perić.

On očekuje da će Apelaciono vijeće Suda BiH ili preinačiti raniju presudu ili ponovo otvoriti pretres kako bi se podrobnije stvari razjasnile i otklonili propusti koji su učinjeni u prvostepenom postupku.

 – Sud BiH je za tu presudu koristio pismene izjave zaštićenog svjedoka koje je ranije davao Tužilaštvu BiH ili u nekom drugom postupku – dakle nije svjedočio u sudnici, ali je to ipak iskorišćeno kao validan dokaz, navedeno je u žalbi.

Odbrana smatra da se pismeni iskazi kada svjedok nije unakrsno ispitan ne mogu koristiti, a Sud je upravo to koristio, navodeći u žalbi da se radi o dva svjedoka koji su neposredno učestvovali u radnjama koje predstavljaju pomaganje u zločinu.

 – Po mišljenju odbrane svjedoci su, da bi umanjili svoju odgovornost, optužili Aćimovića i imputirali mu neke radnje za koje su brojni drugi svjedoci izjavili da on ih uopšte nije učinio, a stvaljaju mu se na teret, navodi se u žalbi i pojašnjava da su u ovom postupku saslušana 24 svjedoka koje je predložilo Tužilaštvo BiH, kao i 33 svjedoka koje je predložila odbrana.

Odbrana je u žalbi navela da niko od ovih svjedoka, osim dvojice zaštićenih, nije potvrdio da je Aćimović učinio radnje za koje je osuđen, smatrajući da je to nešto što drastično ukazuje da sud u prvostepenom postupku nije na pravi način cijenio iskaze tih svjedoka.

U žalbi odbrane navodi se da je nemoguće da toliki broj sjedoka ne govori istinu, a samo da su riječi ova dva zaštićena svjedoka istinite i dodaje da je i to jedan od argumenata koji je istaknut u žalbi, a o kojem Sud nije o dovoljno vodio računa.

Odbrana u žalbi ističe da je Sud BiH samo na iskazima te dvojice zaštićenih svjedoka utvrdio navodnu odgovornost Aćimovića da je obezbijedio municiju i kamione za prevoz zarobljenika, iako ne postoje nikakvi pisani tragovi, a ni materijalni dokazi da je to uradio.

U žalbi se ukazuje da u listi izdavanja materijalno-tehničkih sredstava nema tragova, a time ni materijalnih dokaza da je izdavana municija u određenom vremenskom periodu, što Aćimovića oslobađa svake odgovornosti.

 – Poenta optužnice bila da je Aćimović dobio naredbu da odredi vojnike za ubijanje zarobljenika – navodi se u žalbi i dodaje se da je Aćimović to odbio, što je vrlo značajno za njega sa stanovišta odbrane.

Ako je odbio da učestvuje u tome, navodi se u žalbi, kako onda može da prihvati da obezbijedi municiju nekom drugom koji će to da radi, te se dodaje da nije utvrđeno da su to njegovi vojnici radili.

Odbrana podsjeća i da su neki federalni mediji, prateći ovaj sudski proces, ocijenili da je Aćimović „častan oficir jer je odbio da u tome učestvuje“ i da je posebno značajno što ga niko od svjedoka ne povezuje da je bio na mjestu događaja.

Protiv Sreće Aćimovića, koji je bio komandant Drugog pješadijskog bataljona Zvorničke brigade, podignuta je optužnica 24. decembra 2015. godine.

Optužnicom mu je stavljeno na teret da je pomagao u izvršenju krivičnog djela ubijanje zarobljenika u zoni djelovanja ovog bataljona, odnosno da je obezbijedio municiju za strijeljanje i kamione za prevoz zarobljenika.

(Agencije)