„Vršnjačko nasilje traži zajednički odgovor“ – šta kažu iz policije, kakva su iskustva stručnjaka

 

Vršnjačko nasilje jedan je od ozbiljnih problema sa kojima se djeca danas susreću, a njegovi oblici sve češće prevazilaze školsko dvorište i učionicu. Pored fizičkog, socijalnog, seksualnog, psihičkog i emocionalnog, sve je prisutnije i digitalno nasilje, čiji novi oblici se razvijaju uporedo sa razvojem tehnologije i vještačke inteligencije.

Iako se ovakve situacije ponekad mogu činiti kao „dječija posla“ ili obična svađa među vršnjacima, važno je na vrijeme prepoznati ponašanje koje prelazi granicu prihvatljivog, posebno kada se ponavlja ili traje duže vrijeme i kada je djetetu potrebna pomoć i podrška odraslih.

Policija: Važno je nasilje prijaviti na vrijeme

Iz Policijske uprave Zvornik poručuju da je jedan od najvažnijih koraka u borbi protiv vršnjačkog nasilja njegovo blagovremeno prepoznavanje i prijavljivanje.

„Vršnjačko nasilje nije problem koji možemo posmatrati kao običan dječiji sukob. Ono može ostaviti ozbiljne posljedice na dijete, a posebno je važno da dijete zna da prepozna ukoliko je žrtva nasilja, ali i da prijavi ako primijeti da je neko drugi izložen nasilju“, navode iz Policijske uprave.

Ističu da Policijska uprava Zvornik, kroz angažovanje policijskih službenika koji su članovi školskih multisektorskih timova formiranih u okviru programa „Briga o djeci – zajednička odgovornost i obaveza“, čiji je inicijator Republički pedagoški zavod Republike Srpske, kao i kroz realizaciju dugogodišnjih preventivnih kampanja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i angažovanje i obuku školskih policajaca, kontinuirano preduzima aktivnosti usmjerene na prevenciju i sprečavanje eskalacije vršnjačkog nasilja.

„Naš cilj je da djecu ohrabrimo da nasilje ne trpe i ne prećutkuju, ali i da ne okreću glavu ako primijete da je neko drugi žrtva. Svaka informacija o mogućem nasilju treba da bude prijavljena roditeljima, školi ili nadležnim institucijama, kako bi se moglo reagovati na vrijeme.“

Postupajući u skladu sa Protokolom o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja među djecom i mladima u vaspitno-obrazovnom sistemu Republike Srpske, kojim su definisane procedure i postupanje nadležnih institucija u slučaju prijave vršnjačkog nasilja, policijski službenici ove Uprave su, od ukupno sedam slučajeva vršnjačkog nasilja evidentiranih tokom 2026. godine, nadležnim tužilaštvima dostavili jedan izvještaj o počinjenim krivičnim djelima, i to „Tjelesna povreda“ iz člana 131. Krivičnog zakonika Republike Srpske, „Neovlašteno fotografisanje“ iz člana 156. KZ RS i „Neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka“ iz člana 156a KZ RS, protiv dva maloljetna lica, te četiri izvještaja o preduzetim mjerama i radnjama. U dva slučaja postupanje je okončano u okviru nadležnosti vaspitno-obrazovnih ustanova, od strane ovlaštenih stručnih lica.

Vršnjačko nasilje, ističu iz policije, traži zajednički odgovor. Neophodna je saradnja škole, roditelja, centra za socijalni rad, policije i drugih nadležnih institucija.
„Najvažnije je da djeca znaju da nisu sama, da imaju kome da se obrate i da će njihov problem biti shvaćen ozbiljno.“

Specijalni pedagog: Dijete mora biti u centru pažnje

Iz perspektive sistema socijalne zaštite, svaki slučaj nasilja zahtijeva pažljiv pristup i sagledavanje okolnosti u kojima se dijete nalazi. Stručni radnici centra za socijalni rad imaju važnu ulogu u procjeni potreba djeteta i porodice, pružanju podrške i povezivanju sa drugim institucijama kada je to potrebno.

Nikola Drobnjak, specijalni pedagog ističe da je u slučajevima vršnjačkog nasilja najvažnije da se ono primijeti ili prijavi na vrijeme kako bi se odmah reagovalao.

 – Vršnjačko nasilje je „evoluiralo“ posljednjih godina, te osim psihičkog i fizičkog, sve češće imamo oblike digitalnog, seksualnog i socijalnog nasilja. Socijalno nasilje se u posljednje vrijeme povećalo, a ono predstavlja isključenje pojedinca iz vršnjačkih grupa sa čime se stručnjaci jako teško nose. Najveći teret u ovim slučajevima je na školama jer tu djeca provode najviše vremena u toku dana na jednom mjestu. Stoga je veliko opterećenje na nastavnicima i pedagoško-psihološkim službama koje treba da primijete takve slučajeve, da procijene vrstu nasilja i donesu adekvatnu mjeru. Moja preporuka nastavnicima, koji imaju prvu dodirnu tačku sa slučajevima vršnjačkog nasilja, je da se u ovim slučajevima ne ponašaju prema takvim učenicima kao prema odraslim osobama već da se stave u njihovu ulogu. Često je u samoj djeci odgovor kako riješiti slučaj vršnjačkog nasilja, te ih treba saslušati, pružiti im podršku i pokazati da nisu sami – smatra Drobnjak. 

Školski pedagog

Škola je mjesto u kojem se promjene u ponašanju djeteta često mogu prve primijetiti. Zbog toga pedagozi i drugi stručni saradnici imaju značajnu ulogu u prevenciji, prepoznavanju i reagovanju na vršnjačko nasilje.

Prema riječima školskog pedagoga Snežane Bošković, važno je biti pažljiv prema promjenama koje se dešavaju u ponašanju učenika, jer one ponekad mogu biti prvi znak da dijete prolazi kroz neku teškoću.

 – U svakodnevnom radu sa učenicima često možemo primijetiti da se nešto promijenilo i prije nego što nam dijete to samo kaže. Nekada je to povlačenje, promjena raspoloženja, strah od odlaska u školu, izbjegavanje određenih vršnjaka, pad interesovanja za nastavu ili jednostavno osjećaj da dijete više nije onakvo kakvo smo navikli da gledamo. Zato je važno da budemo pažljivi, da slušamo i ono što dijete govori, ali i ono što nam pokazuje svojim ponašanjem. Nastojimo da učenici od samog dolaska u školu znaju da imaju pravo da kažu ako im nešto smeta, ako ih neko povređuje ili ako se osjećaju nesigurno. Upoznajemo ih sa Protokolom o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja i, što je još važnije, nastojimo da znaju kome mogu da se obrate i da će biti saslušani i shvaćeni ozbiljno. Tokom školske godine sa učenicima razgovaramo o vršnjačkim odnosima, poštovanju, prihvatanju različitosti, empatiji i nenasilnom rješavanju sukoba kroz radionice, predavanja i druge preventivne aktivnosti. U te aktivnosti nastojimo uključiti i roditelje, jer dijete najviše dobija kada škola i porodica zajedno brinu o njegovom razvoju i sigurnosti. Posebno je važno da djeca znaju da nije sramota potražiti pomoć. Reći da te nešto boli, plaši ili povređuje nije znak slabosti, već važan korak ka rješavanju problema. Isto tako, ako učenik primijeti da neko drugi trpi nasilje, važno je da ne ostane nijem posmatrač, već da se obrati odrasloj osobi kojoj vjeruje. Prijava nije tužakanje, već način da pomognemo sebi ili nekom drugom. Svako dijete zaslužuje da se u školi osjeća sigurno, prihvaćeno i uvaženo. Zato je naša uloga da budemo tu, da prepoznamo kada je djetetu potrebna podrška, da ga saslušamo bez osuđivanja i da zajedno tražimo rješenje. Ponekad jedan razgovor, jedna reakcija na vrijeme i jedno jednostavno ’Tu sam, možeš mi reći‘ mogu mnogo značiti djetetu. Upravo zato je važno da nijedan znak ne zanemarimo i da nijednu prijavu ne shvatimo olako – rekla je Boškovićeva.

Odgovornost postoji i u digitalnom prostoru

Iz policije poručuju da posebnu pažnju treba posvetiti odgovornom ponašanju na internetu i društvenim mrežama, posebno kada je riječ o neovlaštenom snimanju, objavljivanju i dijeljenju fotografija, video-zapisa i drugog sadržaja. Takvo postupanje, u zavisnosti od prirode sadržaja i okolnosti konkretnog slučaja, može imati i krivičnopravne posljedice, odnosno sadržati obilježja nekog od krivičnih djela.

(Info Birač)