Uvoz hrane i pića veći 3,5 puta od izvoza: Spoljnotrgovinski deficit 10,7 milijardi KM

 

Spoljnotrgovinski deficit Bosne i Hercegovine prošle godine iznosio je oko 10,7 milijardi KM, dok je uvoz hrane i vode za piće veći 3,5 puta od izvoza.
Ovo su samo neki od negativnih pokazatelja spoljnotrgovinske razmjene domaće ekonomije.

Samo na vodi za piće i pivu, kojeg domaća industrija može da obezbijedi za potrebe domaćeg konzumenta, u pet godina „izgubljeno“ je više od milijardu maraka.

Srpskainfo je o tome već pisala i razgovarala sa samim proizvođačima čija je proizvodnja ugrožena zbog prekomernog uvoza. Ovaj put smo za mišljenje pitali analitičare i predstavnike udruženja potrošača.

Sve po starom

Ekonomista Igor Gavran kaže da se, nažalost, radi samo o nastavku višegodišnjeg, pa i višedecenijskog trenda prekomjernog uvoza proizvoda koji nam realno nisu potrebni i koje potpuno možemo zamijeniti domaćom proizvodnjom, uz minimalan izvoz daleko ispod naših potencijala.

 – Voda za piće i pivo nisu izuzeci, ali predstavljaju jedan od najekstremnijih primjera neopravdanog i štetnog deficita – kaže Gavran.

Navodi da svakako postoji tražnja za određenim globalnim i regionalnim brendovima, kreirana zahvaljujući agresivnom marketingu i ranijim navikama. Ključni razlog za ovakvo stanje je, po njegovom mišljenju, autodestruktivan odnos samih potrošača koji u velikom broju kupuju uvozne proizvode.

Ocjenjuje da je u svemu ovome krivica građana apsolutno primarna.

– Niko nije prisiljen kupovati uvozne proizvode kada su mu dostupni brojni domaći brendovi istih ili boljih karakteristika i približnih ili nižih cijena – dodaje naš sagovornik.

Diferencirane stope akciza

Prekomjeran uvoz svega i svačega najviše šteti građanima i domaćim proizvođačima, a Gavran naglašava da od toga najviše profitiraju strani proizvođači, a posredno i njihove matične države, te domaći uvoznici i distributeri.

 – Kada je riječ o pivu, još prije dosta godina postojao je kvalitetan prijedlog da se putem diferenciranih stopa akciza za pivare različite veličine obračunavaju znatno različite akcize. Time bi domaći proizvođači plaćali mnogo manje nego strani i mogli bi cijenom konkurisati stranim. Pored toga, adekvatna primjena propisa o kontrolama kvaliteta uvoznih proizvoda, obaveznom sadržaju deklaracije, realnoj osnovici za obračun carine i poreza i drugim mjerama bi se takođe moglo pomoći ravnopravnosti domaćih proizvođača sa stranom nelojalnom konkurencijom – objašnjava on.

Kada je u pitanju voda, neophodno je osigurati da se u svim institucijama, javnim objektima i na svim događajima koji se finansiraju javnim sredstvima koristi isključivo domaća voda, kao i generalno domaći proizvodi.

Pored ovih specifičnih mjera za ovu oblast, potrebno je da, navodi on, institucije generalno pomognu privredi brojnim drugim olakšicama i podsticajima kojima bi se smanjili njihovi troškovi i od čega bi svakako profitirali i proizvođači.

“Radimo protiv sebe”

Predsjednik Udruženja “Kupujmo i koristimo domaće”, Admir Kapo, kaže kako se o prekomjernom uvozu raznoraznih proizvoda u BiH govori godinama, ali se ništa konkretno ne preduzima.

– Stalno izlaze nekakvi podaci koji pokazuju koliko u stvari mi radimo protiv sebe. Ne znam šta treba da se desi i šta bi trebalo uraditi da se ovaj narod počne ponašati odgovorno prema sebi, svojoj zajednici i državi. Čovjek može shvatiti kad imate neki proizvod sa strane koji je bolji, a vi recimo možda i nemate te proizvode, onda je to sasvim logično. Ali kad imate nešto što je ekstra dobro, nešto što u svijetu pobjeđuje na takmičenjima, nešto što je i zdravo, a vi onda kupujete nešto što je lošije… To je vjerovatno nešto na šta bi psiholozi mogli dati odgovor – rekao nam je Kapo.

Za kompletno stanje u društvu, naglasio je, odgovorni smo apsolutno svi, “možda čak mediji i ponajviše, jer oni nekako amnestiraju građane od odgovornosti”.

 – I mi kao građani imamo odgovornost. Imamo li mi obavezu prema lokalnoj zajednici gdje živimo, prema društvu, kantonu, entitetu, državi? Imamo li mi ikakvu odgovornost ili se mi možemo ponašati bahato i raditi šta hoćemo, a tu krivicu prebacivati na nekog drugog – pita Kapo.

Za kampanju “Kupujmo domaće” kaže da daje rezultate samo za one firme koje u njoj i učestvuju.

– Mi smo prošle godine završili 10. nacionalnu kampanju “Kupujmo domaće – Ponosni na svoje”, ali razočaravajuće je da još nikad u njoj nije učestvovala nijedna punionica vode iz BiH. Firme koje podržavaju i koje su učesnici kampanje, one su svake godine tu, a ubijeđen sam – da nemaju rezultate ne bi ni bile prisutne – dodaje Kapo.

Proizvode iz komšiluka tretiramo kao domaće

Police trgovina preplavljene su hranom i pićem iz zemalja regiona, najviše Srbije i Hrvatske. Murisa Marić iz Udruženja građana “Don” Prijedor ističe da mi mahom proizvode iz susjednih zemalja ne doživljavamo kao strane, dok ovdašnji proizvodi, koji su se izborili za mjesto na polici po velikim trgovačkim centrima, nisu deklarisani kao domaći, pa građani i ne znaju šta kupuju.

– Takođe, građani ne gledaju da li je proizvod naš ili strani, uzimaju ono što je jeftinije. Uvijek je tako bilo, a pogotovo sada kada je inflacija dvocifrena – ilustruje Marićeva.

(Izvor: Srpskainfo)