Praznik se vezuje za Bogojavljenje i krštenje Isusa Hristosa, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji je i krstio sina Božijeg u rijeci Jordanu.

Jesenji Krstovdan, 27. septembra po novom kalendaru, obilježava uspomenu na pronalaženje Časnog Krsta na Golgoti na kojem je razapet sin Božiji.

Na ovaj dan, poslije liturgije, u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, sutra na Bogojavljenje, voda se osvećuje i van hrama, na rijekama i drugim otvorenim mjestima.

Od Božića do Bogojavljenja mrsni su svi dani, ali se na Krstovdan, ma koji dan od ponedeljak do petka bio, strogo posti, na vodi. Ukoliko padne u subotu i nedjelju, post je razriješen na ulje.

Ovim postom se pripremamo za praznik Bogojavljenja i za pijenje bogojavljenske vodice.

U našem narodu vjeruje se da se večeras u ponoć, pred Bogojavljenje, otvara nebo i Bog javlja ljudima. Čeka se ponoć, a tada uz molitvu treba izgovoriti želju.

Vjerovanja i običaji 

Prema narodnim običajima u nekim dijelovima Srbije na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća.

Posti se strogo, prvi put poslije Božića, jer je do ovog dana bilo razrješenje zbog velikog praznika. Zato je u srpskom narodu ostala izreka: „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“.

Po narodnom predskazivanju vremena, koji vjetar duva na Krstovdan, taj vjetar će najčešće duvati tokom godine.

U Sremu se govorilo da se ovoga dana vjetrovi krste (tj. ukrštaju, duvaju jedan drugome u susret), pa koji nadjača.

U dvanaest dana, počevši od Božića, a zaključno s Krstovdanom, ogleda se dvanaest mjeseci godine koja dolazi, pa kakvo je vrijeme kog dana takvo će biti u mjesecu koji tom danu odgovara po redosljedu.

(Izvor: RTS)