GO PDP Zvornik – Otvoreno pismo povodom 15 godina vladavine SNSD-a i gradonačelnika Zvornika

Te 2007. godine sam imao 14. godina. Moje sjećanje iz tog perioda jesu priče da dolazi iz Loznice i da ima veliki stomak. Govorili su da je bio tamo na sigurnom 93`, kao moja generacija i ja. Mogli smo se sresti, ali nisam smio izlaziti iz porodilišta.

Poslije propale privatizacije i nakon što su „veliki Srbi“ razgrabili što su mogli, trebale su promjene. Na krilima mlade generacije, kojoj je bilo dosta svega, dolazi na vlast  SNSD. Od djetinstva pratim politiku pa se sjećam i onog vremena neposredno prije. Kada smo kao djeca ponavljali krilaticu: „Ko glasa za Budu ješće štrudlu, ko glasa za Jovana ješće go*ana“. Štrudlu nikada nismo dočekali, dok sve do danas, jedemo ono što se ne jede. Nakon što su tada mladi i kvalitetni sklonjeni, skoro da je sve ostalo isto samo su do tada plavi postali crveni. Bilo je potrebno ponovo uzjahati na dobroj staroj zvorničkoj podjeli na domaće i izbjeglice. To je bar lako u provincijama poput naše. Gdje se ljudi glože oko gole kosti. Za taktiku zavadi pa vladaj, gradonačelniku treba odati priznanje i čast ako se tu može naći. Ona je bila jednostavna, političare namiriti a gladnom narodu Srbima i Bošnjacima, domaćim i izbjeglicama, dati mrvice i reći da će ostati i bez njih ako se vrate oni stari.

Te 2012. godine sam završavao srednju školu. Značajna godina za moju generaciju, za vladavinu SNSD-a presudna. Gledao sam tada tv duel na ATV-u i navijao za njihovog protivnika. Prije tri godine sam to pogledao ponovo, tek tada sam shvatio neke stvari. Samo i dalje ne znam koja je vlast ojadila više firmi, iz tog međusobnog optuživanja. Poslije se našao zajednički jezik i sve je bilo lakše. Došle su rekonstrukcije, asfalti, neke nove vidljive i nevidljive firme. Lakše se disalo, osim kada se pojedu 22 maljušne sarme. Rekonstrukcija gradskih ulica (koja traje i danas) je bila veoma unosna. Neki mladi crveni su se pokazali kao spretni u ugrađivanju pa su avanzovali kod velikog vođe iz Laktaša. Čujem da nisu u dobrim odnosima zbog naziva onog restorana. Gradonačelnik je htio da se zove Studio12 i da ga uvijek podsjeća na najslađu, pirovu pobjedu.

Sve je išo kao sa vodom, što se kaže. Posebno kada je vodu u Raševu, naveo na svoju vodenicu. I od kako su se u Vitinki pojavili savremeni robovi, angažovani preko studentske zadruge i bez prijava. Niko prije njega nije tako volio ovaj narod. Toliko da brine o narodnom budžetu kao da je njegov lični. Čak si se pobrinuo da samo provjerene firme, pomažu izvršenjeu budžeta. Počevši od štampe i papira, preko firmi za servisiranje vozila javnih preduzeća. Do građevinskih, koje temeljno rade svoj posao. Uvijek sa dodatnim troškovima za dodatne radove. Toliko se gradi da je ponestalo zemljišta pa je potrebno prodati i stadion. Rekonstrukcija mosta je završena ekspresno za godinu dana sa petoricom radnika. Tako da se druge firme pod pritiskom zatvaraju, samo nikako da se zatvore kolektivni centri za izbjegla i raseljena lica.

Svojim žrtvovanjem sve nas je mnogo zadužio. Kao svaki pravi domaćin zadužio nas je kreditima za još, bar 15 godina. Čisto da ne brinemo kada ode sa vlasti. Radeći asfalte mjesec dana pred izbore. Međutim oni prvi što su rađeni već su propali, ipak prošlo je 15 godina. Pa tako da glavni putevi kroz Lokanj, Pilicu, Malešić i druga sela izgledaju kao šumski. Tako da biće još razloga za ucjenjivanje naroda glasovima, ako hoće asfalt, vodu i kanalizaciju. Hvala SNSD-u i gradonačelniku, što su našu kasabu pretvorili u Grad, pa sada po saobraćajnoj gužvi  i nedostatku parkinga ličimo na svjetske metropole. Sreća pa su nas sačuvali od mrskih nam stranaca, njihovog kapitala i investicija. Sve ih je otjerao oružjem zvanim reket. Koji je u njegovim rukama moćniji nego kod Novaka Đokovića. Bolje da naši privatnici izrabljuju narod za minimalac, nego neki tamo. Kao što je bolje da njegovi rođaci rade u Gradskoj upravi, nego neko drugi.

Nakon fakulteta, vratio sam se u Zvornik. Vlast u gradu je bila ista. Počeo sam raditi kao noćni čuvar, dobro mi je došlo, napisao sam master rad u noćnim smjenama. Ipak nisam nisam nečiji rođak i nisam htio u SNSD. Priliku za pripravnički dobijete samo pod tim uslovom, i ako ste dovoljna politička prijetnja u godinama koje dolaze. Mnogi moji drugovi se nisu vratili.

Nisu vidjeli mogućnost promjene, jer izbori u Zvorniku se ne dovode u pitanje. Zlobnici će reći da to nisu izbori i porede nas sa Dobojem a svi znaju da smo mnogo gori. Oni su ponavljači, ponavljaju izbore a kod nas se godinama sve završiš na vrijeme u gradskog izbornoj komisiji. Zaista, da nije bilo ove vlasti u gradu, nikada toliki broj ljudi iz Zvornika ne bi vidio svijeta. Danas, gdje god da odete na svijetu, srešćete nekoga iz Zvornika. Imaju ljudi pravo, treba izvoziti školovanu radnu snagu, sve dok stari kadrovi dobro preru novac u javnim preduzećima. I dok stranački vojnici sa krvavo stečenim diplomama spremno čekaju direktorske fotelje. Sve to donosi miran san u Loznici. Osim kada neko kaže nešto loše o toj idealnoj slici našeg grada. To narušava mir, jer malo je 15 godina da se pobijedi ta opaka bolest zvana sujeta. Posebno što je sve jača, sa svakim milionom više. Zato je potrebno uzeti i Aluminu da se zadovolje apetiti. Međutim, sav taj novac izgubi smisao ako je prljav i kada ga čovjek ima previše. Pa umjesto putovanjima i unucima, čovjek počne da se bavi time, ko će se i gdje zaposliti kao čistačica. Ali čuo sam negdje da je i režim Slobodana Miloševića, pao kada su počeli da ga pitaju: Šefe, da li da peremo ulice?  

Predsjednik GO PDP-a Zvornik

Mitar Vidaković

(Predizborni marketing)