Ravnopravan sa ostalim jezicima – besplatne radionice znakovnog jezika

 

Već nekoliko mjeseci održavaju se besplatne radionice znakovnog jezika za djecu koje su inicirali stručnjaci iz dva udruženja „Leptir“ iz Srebrenice i „Beskrajna priča“ iz Bratunca.

Bojana Lukić, master učitelj i pokretač „Beskrajne priče“ Bratunac kaže da su ove radionice počela spontano kroz besplatne logopedske procjene za djecu koje je radila Tijana Jovanović iz Udruženje „Leptir“.

 – Jako je važno da djeci približimo ono što im je nepoznato, tako podižemo nivo tolerancije, ne samo prema ljudima u potrebi, nego u cjelokupnom društvu. Živimo u takvom vremenu, gdje jedva čekamo da se dijelimo po različitim osnovana, a to nije dobro ni za koga, a posebno ne za djecu koja se tek razvijaju. Svi smo mi isti. Strah proizlazi iz neznanja, a mi se trudimo da djeci pružimo znanja iz različitih oblasti. Otuda i ideja da u „Beskrajnoj priči“, djeci ponudimo različite sadržaje, kako bi ispunili svoje potencijale, razvijali interesovanja, otkrili talente za koje nisu znali da postoje. Sve to u okruženju gdje su ljubav, razumijevanje i podrška uvijek na prvom mjestu – kaže Lukićeva.

Za mnogu djecu ovo je bilo nešto novo da saznaju, posebno da postoji još jedan jezik zbog čega su željeli da ga uče.

Lara Škorić pohađa radionice „Beskrajne priče“ i imala je priliku da upozna Dajanu Simić nakon čega je odlučila da svakog petka uči znakovni jezik. Znakovni jezik ne može se naučiti u školi, ali djeca su prihvatila sa oduševljenjem radionice i dopada im se.

 – Veoma je važno da naučimo znakovni jezik. Zabavno je i možemo ga koristiti i sa prijateljima koji ga znaju i na taj način možemo da razgovaramo o nekim stvarima o kojima ne želimo da saznaju svi, ali i sa ljudima kojima je taj jezik osnovni – kaže Lara.

 – Ono što je najbolje jeste da učimo ono što nismo znali i možemo da razgovaramo sa gluvim ili nijemim osobama – ističe Nikolina Vasić, koja bi voljela da bude prevodilac znakovnog jezika na vijestima.

Defektolog, logoped u Udruženju „Leptir“ Tijana Jovanović kaže da ovakve saradnja nastaju iz ljubavi prema poslu, a da je pored Bojane tu i Dajana koja je instruktor znakovnog jezika.

 – Značaj radionice je višestruk. Prije svega djeca se upoznaju sa karakteristikama koje prate osobe sa oštećenjem sluha, načinom njihovog svakodnevnog funkcionisanje i komunikacije. Razbijamo predrasude koji su česta pojava u našem društvu i to kroz direktne praktične aktivnosti. Socijalna integracija jedan je od važnih ciljeva radionice kako za osobe sa oštećenjem sluha tako i u suprotnom smjeru, jer česti komentari djece jesu da ne znaju kako postupiti kada se nađu u društvu osobe koja komunicira pomoću znakovnog jezika – rekla je Tijana.

Instruktor znakovnog jezika Dajana Simić kaže da je već deset godina uči ljude znakovnom jeziku i ističe da je problem što se veoma mali broj ljudi služi ovim jezikom zbog čega su često izolovani i moraju da traže pomoć drugih osoba.

 – Iz „Beskrajna priče“ su mi predložili da dajem časove djeci koja čuju. Meni se to mnogo dopalo, jer je to način da se pomogne gluvoj djeci i odraslima gluvim osobama. Drago mi je što djeca koja čuju i njihovi roditelji se interesuju za naš jezik, tako i uvaže nas gluve, to je inkluzija za nas. U Kanadi u školama djeca uče znakovni jezik. Ja sam mnogo putovala i sretala u mnogim evropskim zemljama ljude koje koriste znakovni jezik – ističe Dajana.

Prema njenom mišljenju svaka institucija kao što je Centar za socijalni rad, Dom zdravlja i druge bi trebale da imaju po jednu osobu koje mogu da govore znakovnim jezikom.

Dajana kaže da mnogi ljudi griješe kada kažu gluvonijem, jer se radi o gluvim ljudima i oni nisu nijemi.

 – Gluvi ljudi nisu nijemi, to u narod kažu gluvonijem. Nijem je neko ko nema verbalni glas, to je rijetko. Gluvi ljudi imaju svoju istoriju, kulturu, jezik, pravo. Znakovni jezik je moj maternji jezik kao i svih gluvih. Kod nas u BiH se malo zna o njemu i nama gluvim osobama. Trebalo bi da u svakoj institucija jedna osoba zna znakovni jezik. Voljela bih da se na sve fakultete uvede znakovni jezik posljednje godina tako da studenti poslije kada počnu da rade mogu da sa nama gluvim normalno da razgovaraju – rekla je Dajana.

Tijana kaže da učenjem znakovnog jezika ima mnogobrojne pozitivne strane kod djece i da je najvažnije da ih učimo poštovanju, empatiji i da brinu za druge.

 – Samo učenje znakova pozitivno utiče na razvoj pažnje, memorije, takođe poboljšava koordinaciju pokreta kao i finu motoriku koja je tijesno povezana sa razvojem govora i jezika. Samo razvijanje empatije kod djece od neprocenjivog je značaja. Na taj način gradimo mlade ljude kojima razumijevanje potreba drugih i znanje kako pomoći drugima na adekvatan način neće biti nepoznanica. Kao što naše ruke mogu da oblikuju plastelin tako i društvo može da oblikuje dijete i time odredi unapijred kakvi će članovi društva biti u budućnosti – objašnjava sa stručne strane Tijana.

Dajana smatra da su zbog odnosa ljudi prema gluvim ti ljudi sve češće bez mnogo prijatelja, uskraćeni za mnoga prava i mogućnosti čime se zaboravlja da je znakovni jezi ravnopravan sa ostalim svjetskim jezicima što bi trebalo da im omogući iste mogućnosti kao i drugim ljudima, samo ako bi se više ljudi obrazovali i učili znakovni jezik život bi bio mnogo ljepši za sve.

Na kraju razgovora, Dajana je pozvala sve koji žele da nauče znakovni jezik da se jave ili da dođu u „Leptir“ i „Beskrajnu priču“.

(Izvor: Fejsbuk stranica ESrebrenica)