U susret velikom prazniku Trojice i crkvenoj slavi u Osmacima – razgovor sa sveštenikom Markom Danojlovićem

 

U sustret velikom hrišćanskom prazniku Svete Trojice, koji se još zove Duhovi i Silazak Svetog duha na apostole, što je i crkvena slava u Osmacima,  razgovarali sa sveštenikom Markom Danojlovićem. Pričali smo o značaju praznika, načinu obilježavanja slave i aktivnostima koje imaju u parohiji tokom godine. 

Oče Marko, približavamo se danu Trojica, velikom crkvenom prazniku. Možete li nam nešto više reći o njemu?

Bog vam pomogo i svako dobro vam želim. Pedeseti dan nakon dana najveće pobjede koja se ikada dogodila od kada je svijet stvoren, dakle nakon Vaskrsenja, tj. pobjede Hristove nad smrću, mi dolazimo do momenta kada se Hristove riječi: „Kada ja odem poslaću vam drugog utješitelja, koji će vas uputiti u svaku istinu i otkriti vam smisao svega onoga što sam vam govorio, Duha istine.“ ispunjavaju i sve što se dogodilo u Novom zavjetu dobija svoj smisao i punoću. Praznik silaska Svetog Duha na apostole jeste rođendan Crkve, žive Crkve, sveštenstva i naroda, tijela Crkve kome je sam Gospod Isus Hristos glava.

Crkva u Osmacima proslavlja svoju slavu?

Tako je. Ovaj prelijepi Hram  je sagrađen 1989. godine i ja sam četvrti sveštenoslužitelj u njemu. Ovdje su prije mene služili oci Milan Tanacković, Dragan Todorović i Željko Božić. Od 2018. godine smo počeli generalnu obnovu crkve i crkvenog dvorišta. Uspjeli smo da obavimo sva zidanja, elektroinstalacije, zamijenimo stolariju, kompletno rekonstruišemo zvona, uradimo freskopisanje crkve, nove crkvene sasude, da kompletnu unutrašnjost obnovimo i ukrasimo novim crvenim elementima kako bi očuvali i sačuvali bogomolju. Dakle, jedan veliki projekat je praktično završen. Uvijek ima prostora da se još unapređuje hvala Bogu, ali kažem u suštini smo završili započeto. Takođe, moram napomenuti da smo sada akcenat stavili na filijalnu crkvu Svetog Pantelejmona na Rakinom brdu, gdje takođe ima prostora za bolje. Nekako, na mišiće što bi narod rekao, uspijevamo da svaki dan makar malo nešto uljepšamo i obnovimo.

Da li vjerni narod dolazi na liturgije?

Tu sam posebno ponosan jer danas na svetim liturgijama svojim glasovima djeca i omladina ukrašavaju bogosluženje. Iako je ovo mjesto sa rapidnim padom broja stanovnika zbog odseljavanja u veće gradove kao i upokojenjima starijih žitelja, gdje se domovi tada praktično zatvaraju, mislim da smo formirali jednu lijepu liturgijsku zajednicu, a to je ono najbitnije. Naravno problema, ako ih tako mogu nazvati, uvijek ima i mislim da smo sada u periodu kada odvajamo žito od kukolja, a to često zna biti težak i mukotrpan proces. Biti sveštenik znači služiti Bogu i narodu, ali isto tako i narod treba zajednički sa sveštenikom da služi Bogu i jedni drugima. Tu sam posebno stavljao akcenat jer nemoguće je, a kako sam Gospod apostrofira često u Svetom pismu, voljeti Boga, a da mrziš brata svoga. U manjim sredinama to zna praviti velike probleme pogotovo ako svoje korijene vuku iz prošlosti.

Upoznati smo i o brojnim događajima koji se dešavaju tokom godine?

Da. Ja ću vam doslovce ispričati kako su se neke stvari odvijale. Vidite, narod je ovdje dobar, ali prilično pasivan. Кada sam im rekao po dolasku i obilasku parohije i terena koji opslužujem, a koji se proteže na 27 kilometara u prečniku, praktično ulazim u tri opštine i to osmačku, kalesijsku i živiničku, da će biti bogojavljensko plivanje u Osmacima gledali su me maltene čudno, da ne kažem nekako drugačije. I bilo je. Potrebno je bilo prvi zasukati rukave i pokazati da vjeruješ u ono što im govoriš. Danas je bogojavljensko plivanje jedan ozbiljan i vjerski i kulturni događaj. Imamo i petrovdansko lilanje kada mališani ispune našu crkvenu portu i to je jedan prelijep prizor. Zajedno sa svojim roditeljima na jednom mjestu uz druženje, slatkiše i muziku. E to je pravi pečat i smisao svega onoga što se ovdje radi. Tu je svakako i izbor najljepšeg i najtvrđeg vaskršnjeg jajeta, lomljenje česnice sa mališanima u kojoj je zlatni dukat, itd. Suština je da smo stavili akcenat na najmlađe vjernike i da je to smjer djelovanja Crkve na ovom prostoru.

Кoji je program proslave crkvene slave u Osmacima?

Na sam dan praznika Trojica više sveštenoslužitelja će služiti svetu liturgiju sa početkom u 9 časova. Кao i uvijek trudimo se da sakupimo na jednom mjestu našu braću u Hristu kako bi i samo bogosluženje bilo što svečanije. Na svetoj liturgiji ove godine načalstvovaće moj prijatelj i komšija ako tako mogu da kažem, arhimandrit Nikolaj iz blagovještenjskog manastira u Papraći. Potom imamo prazničnu litiju koja će nakon obilaska oko hrama krenuti do zgrade opštine Osmaci gdje će biti prelomljen slavski kolač povodom krsne slave opštine. Po povratku u crkveno dvorište služićemo parastos borcima posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata, prelomiti hljeb sa kumovima crkvene slave i poslužiti sav vjerni narod.

Šta biste za kraj poručili našim čitaocima?

Period koji smo ostavili iza sebe, nadam se, jeste turbulentan i težak period. Ne samo prethodnu godinu, nego i generalno vrijeme u kome živimo, odlikuje se velikom neslogom među našim narodom. Moje nije da sudim, samo Gospod Bog to može, ali nekako mučki, tiho i pokvareno se, a kako to preosvećeni vladika Fotije jednom prilikom reče, neko zlo uvlači u ljude. Eto, upravo to je ono što bih izdvojio i na šta mislim da naša pažnja mora biti usmjerena. Moramo očuvati vjeru pravoslavnu, našu nacionalnu pripadnost, porodicu, djecu kao najveće bogatstvo i centar našeg djelovanja, pravoslavno vaspitanje te da više jedni drugima budemo braća u pravom smislu te riječi. Ako smo zaista krstosnosni, bogonosni i svetosavski narod, onda ne smijemo dozvoliti da bilo šta ovozemljsko bude predmet razdora.

(infobirac.net)