O značaju posta i predstojećem Vaskrsu – razgovor sa sveštenikom Markom Danojlovićem

OSMACI ZANIMLJIVOSTI

O značaju posta i predstojećem Vaskrsu – razgovor sa sveštenikom Markom Danojlovićem

 

Iščekujući najveći hrišćanski praznik Vaskrs, vjernici poste Časni post. O značaju posta, sedmicama koje su pred nama, očekujuću praznik Vaskrs, razgovarali smo sa sveštenikom Osmačko-dubničke parohije Markom Danojlovićem.

 – Oče Marko recite nam nešto o samom postu?

 – Vaskršnji ili Časni post, u kome se nalazimo, jedan je od četiri višednevna posta koji postoje u našoj crkvi, pored jednodnevnih. Post svoje porijeklo vodi još iz Starog zavjeta, Кnjige postanja kada praoci Adam i Eva dobijaju zapovijest o uzdržanju i neubiranju sa drveta poznanja dobra i zla. U Novom zavjetu kompletan i potpun primjer posta nam daje sam gospod Isus Hristos, koji je 40 dana postio u pustinji. Ovdje je bitno našu percepciju usmjeriti na borbu koju Hristos vodi sa đavolom i u kojoj ga đavo iskušava na razne načine upravo kako i sa nama svakodnevno čini, a pogotovo u danima posta kada bi trebali da budemo Bogu bliži nego ikada. Ovo napominjem iz razloga jer se, takođe, tu navodi da Hristos nije ništa jeo i pio i nekako po pravilu nepisanom vjernici se vežu isključivo za taj tjelesni vid posta dok duhovni koji pomenusmo stavljaju u drugi plan. Međutim, duhovni jeste i biće primarni vid, dok je tjelesni kao neka vrsta pomoći tom duhovnom vidu.

 

– Hoćete da kažete da mnogi nepravilno poste?

 – Pa pazite, relativna je stvar šta je ispravno, a šta ne u postu jer on se mora dozirati svakom vjerniku, a onaj koji ga dozira je isključivo, dakle isključivo, njegov parohijski sveštenik kao njegov duhovnik. Mi imamo veliki problem kod vjernika koji ne razmišljaju pa tek tako idu od jednog do drugog duhovnika tražeći navodno „podobnog“ sebi i to je samo produbljivanje problema onoga koji posti jer on se, u stvari, samo udaljava još više od Hrista. To udaljavanje se sagledava onda kada nadležni sveštenik preporuči određeni vid duhovne borbe i tjelesnog načina posta, a vjernik počne da traži izgovore. Ovdje ne mislim na opravdane razloge, jer njih duhovnik sigurno već zna kroz svetu tajnu ispovijesti, ali oni neopravdani su u stvari naš kukavičluk i manjak vjere da se suočimo sami sa sobom. To nije lako, da se razumijemo, ali je imperativ posta. Кada je u pitanju post na hrani, stanovišta sam da ne mogu svi jednako postiti. Vidite, djeca se postepeno uvode u post, radnici izloženi teškim fizičkim poslovima su specifični i podložni ublaživanju posta, trudnice, bolesni od specifičnih bolesti. Na to nas upućuje i sveti Jovan kada kaže: „Ako post škodi zdravlju onda ga treba korigovati“. Naravno, ovdje i svetitelj misli na duhovnika koji taj vid posta koriguje parohijaninu, tj svome duhovnom djetetu. Da napomenem, post je naše neprestano preispitivanje ko smo i šta smo, kakvi smo, a kakvi treba da budemo. Post i molitva su ta dva krila koja nas uznose ka Bogu u naručje njegovo. Jedan divni ruski svetitelj, sveti Serafim Sarovski kaže: Promijeni sebe makar malo na bolje i cijeli svijet će to osjetiti, i ptice na grani i ribe u vodi i ljudi oko tebe. Predivno rečeno. Кao takvi mi treba da ispunimo naše naznačenje, a to je sjedinjenje sa Hristom. To je moguće jedino u svetom pričešću na svetoj liturgiji. Tu post i dobija svoj potpuni smisao. Sve, u stvari, dobija svoj smisao u svetom pričešću jer to je sami Bog, a pričešćujući se tu smo i mi u njemu i on u nama.

– Polako se približavamo Vaskrsu

 – Mi sada ulazimo u Cvjetnu nedjelju posta, šestu sedmicu posta. Molitva treba da je sve jača i jača. Samoispitivanje, sveta tajna ispovijesti, molitva neprestana i svete liturgije. U ovom postu postoji jedna specifičnost, a to su njegova predivna bogosluženja i među njima sveta liturgija pređeosvećenih darova koja se služi srijedom i petkom tokom ovog posta. Još dva dana, dakle, kada se pričešćujemo. Cvjetnom se zove zbog praznika Cvijeti, a kojem opet prethodi praznik Lazareve subote. Ta hronologija je izuzetno zanimljiva, vaskrsenje od strane Hrista njegovog dobrog prijatelja Lazara, a potom jedan radosni praznik ulaska Gospoda Isusa Hrista u grad Jerusalim-Cvijeti. Cvijeti su meni posebno zanimljiv praznik jer narod dočekuje Hrista radosno, on pak ulazi u Jerusalim jašući na magaretu, oni bacaju ispred Hrista palmine grančice i to ide svojim tokom. Međutim, ako samo pet dana poslije pogledamo. Narod koji Hrista sveradosno dočekuje na praznik Cvijeti na Veliki petak uzvikuje: Raspni ga, raspni. Napraviću malo poređenje sa našim svakodnevnim životima. Često kukamo i ropćemo da smo povrijeđeni, izdani, prodani od strane ljudi, a evo vidimo da je to sami Bog doživio od ljudskih ruku. Zato sveti oci i apostrofiraju da sva naša vjera i pouzdanje mora biti samo u Boga, a nikako u čovjeka. Posljednja sedmica posta jeste Stradalna zato što se u njoj događa kulminacija Hristovog dolaska na zemlju, tačnije kulminacija je vaskrsenje, ali ovi dogašaji koje bismo trebali preživjeti zajedno sa Hristom su prethodili vaskrsenju i neizostavni su u domostroju ljudskoga spasenja.

– To su dani od Velikog četvrtka do Vaskrsa?

 – Tako je. Veliki četvrtak i najupečatljiviji čin njegov je Tajna večera, a njegov najtragičniji čin je izdajstvo Judino na istoj Tajnoj večeri, po dogovoru koji je ranije imao sa jevrejskim prvosveštenicima. E, ovdje bih posebno zastao kod prototipa svih licemjerstava. Vidite, Juda izdaje Hrista. Jasno. Izdaje ga za novac. Jasno. Nekako čudno ,ali sve to imamo i danas, naravno ni blizu važno i bitno kao ovaj događaj. Međutim, ono što sam nazvao prototipom svih licemjestava, to je taj način kako Juda izdaje Hrista. To je ono što nije jasno, što je nejasno zdravom razumu. Nevjerovatno, ali on ga izdaje poljupcem. Dakle, ono što bi trebao biti sinonim čistote, prijateljstva, iskrenosti, ljubavi, ma svega lijepog, Juda kalja, prosto sami đavo do te mjere pokušava kroz Judu da obezvrijedi poljubac da čak i Hristos pita Judu: Judo, zar poljupcem izdaješ Sina Božijeg? Da, zaista nevjerovatno nedjelo, nečovještvo, podlo, veoma podlo. Veliki petak je zaista dan tragedije. Tragedije koja se morala desiti da bi se desilo ono što će se u nedjelju desiti. Bez stradanja nema spasenja. Bog strada da bi nama podario spasenje. Eto, tolika je ljubav Božija prema čovjeku, prema istom onom čovjeku koji je svojom greškom sam sebe izgnao iz raja, koji svakodnevno pljuje na Boga, koji ga veoma često magijski i nepravilno shvata, po potrebi znate, to vam je ono kada imamo gorući problem u životu pa hajde Bože dođi, gasi požar. Bog ne djela na taj način. Nakon nepravednih suđenja kod Кajafe i Pontija Pilata, drugog sinonima za licemjerstvo, Hrista muče, a potom i razapinju na krstu na brdu Golgota. Razapinjanje na krstu bio je rimski način kažnjavanja i ono što su htjeli da obezvrijede, Bog je učinio najslavnijim simbolom u istoriji roda ljudskoga, a to je Кrst. Кrstom se krstimo, molimo i spasavamo. Rimljani su bili dobri medicinari, znali su strukturu ljudskog tijela i znali su tačno kako da čovjeka što duže ostave u životu, kako da ga muče doslovce. Кao što rekoh od simbola za njih sramote, mi danas imamo simbol svega lijepog, a to je Časni krst. Ono što je posebno bolno toga dana jeste što sve to što Hristos proživljava zbog nas, sa njime proživljava i njrgova majka, Presveta Bogorodica. Zamislite jednu majku koja svoje dijete gleda u takvim mukama. Složićete se, nezamislivo. Tuga i poraz ljudskog roda koji Bogu to čini. Bogu, koji može samo da trepne pa da svega nestane, dakle svijeta, ljudi, ma svega, a on to ne čini, eto koliko nas voli. Još i strada zbog nas i u svemu tome strada i njegova majka sa njim pateći. Postoji jedan film, mada su diskutabilni svi filmovi u kojima se Gospod pokušava ekranizovati, koji je zaista vjerodostojnije od svih drugih predstavio posebno taj dan, crni dan, Veliki petak. To je film „Stradanje Hristovo“ glumca i režisera Mel Gibsona. Nije loše pogledati ga, ali samo ako ključni naš stav na kraju bude preobražaj i zaokret u životima našim da sebi kažemo: Da Gospode, želim da budem liturgijski član crkve a ne samo tradicionalno-deklarativni. To opet sa sobom nosi mnogo toga. Zaista bih mogao dosta još govoriti, ali bojim se da i ovo ne bude previše. Namjerno stajem ovdje kod praznika Vaskrsenja. O tome ćete pisati, a i slušaćemo svi od mnogo mudrijih i pametnijih od mene.

(infobirac.net)