Zavarivači „Alumine“: Plamenim lukom spajaju metalne dijelove

 

U Radioničkom mašinskom održavanju kompanije „Alumina“,  pod svodovima Mašinske radionice,  u Odjeljenju bravarske obrade,  egzistira grupa zavarivača. Mala, ali vrijedna ekipa.

Zavarivač je, kažu, teško zanimanje. Radi se u specifičnim uslovima, ali to su ljudi koji  prije svega vole svoj posao.

 – Potrebno je da čovjek bude miran, staložen, smiren, odgovoran. Bez mirne ruke nema ni dobrog vara. Poznavanje materijala, elektroda je takođe bitno. Znali smo sedmično potrošiti i do 30 kilograma elektrode. Sve zavisi od obima posla. Ako je veći obim posla ostajemo i prekovremeno, subotama. Ovdje vršimo zavarivanje i navarivanje zatvarača, kućišta, spajanje dva različita materijala, iste materijale – kaže Stanoje Dukić, VKV zavarivač, majstor za sve vrste zavarivanja, sa više od tri i po decenije radnog iskustva.

Zanat za zavarivača je, dodaje, završio 1983. godine u Kalesiji. Radio je, kaže, u tuzlanskom „Umelu“, na mnogim objektima u bivšoj Jugoslaviji. U termoelektranama Obrenovac i Kostolac, Željezari u Smederevu, kao i na raznim brodogradilištima.

Bio je, priča, akter svih velikih investicija u „Alumini“ – od vertikalne peći na objektu Kalcinacija, rekonstrukcije dva kotla na Energani, do najnovijih investicionih projekata.

Bogat varilački staž iza sebe ima i Milosav Marković. Zanat je svojevremeno „pekao“ kod najboljih majstora.

 – Imao sam sreću da sam radio u jednoj od najsavremenijih fabrika rezervnih dijelova u BiH, u Varešu, gdje sam praktično izučio sve tajne ovog zanimanja – priča nam Marković, zavarivač specijalista. Svoje znanje i rad dokazivao je na mnogim objektima i gradilištima u Evropi, prije svega u Njemačkoj i Švajcarskoj.

Na pitanje kako se stvara dobar zavarivač, odgovara:

 – Treba voljeti ovaj posao, imati mirnu ruku, dobro oko, biti precizan i dobro poznavati materijal s kojima radiš – kazuje Marković.

U ovoj ekipi su i zavarivači Siniša Nikolić, Radenko Erić, Sredo Filipović i Čedomir Tolj, koji je najmlađi u grupi.

 – Volim svoj posao, puno je izazova,  kad se vari treba biti maksimalno odgovoran u radu – kazuje Tolj, dok plameni luk izbija iz njegovih ruku spajajući metalne dijelove na grijnim tijelima tik pored Mašinske radionice.

Posao zavarivača u svijetu je dobro plaćen, kod nas to još nije slučaj. Oni su tražen kadar i skoro nigdje ih nema dovoljno. Istina, ovdje na našem prostoru, zahvaljujući ponajviše inicijativi iz naše kompanije, u ovdašnjem Tehničkom školskom centru, posljednjih godina egzistira odjeljenje varilaca koji redovno dolaze na praksu u „Aluminu“.

Nadamo se da se neće školovati za inostrane poslodavce!

(AluminaInfo)