Uskoro iz štampe izlazi druga knjiga pjesama Duške Ristić

 

Pred čitalačkom publikom uskoro bi trebala da se pojavi druga knjiga pjesama autorke Duške Ristić, „Nevidljiva ruka spasa 2“.

U izjavi za naš portal kaže da i druga knjiga pjesama ima raznovrsne teme među kojima dominiraju one posvećene ljubavi, Bogu i vjeri.

 – Druga knjiga ima 55 pjesama sa tematikom koja se naslanja na prvu zbirku koja nosi isti naziv – rekla je Ristićeva te dodala da je ove godine njena prva knjiga „Nevidljiva ruka spasa“ bila u užem izboru Međunarodnog književnog takmičenja u Sloveniji.

Ova  spisateljica rođena je u Milićima, srednju i osnovnu školu je završila u Šekovićima, a ekonomski fakultet u Bijeljini, gdje i živi.

(Info Birač)

NESEBIČNO RIJEDAK

Kada krenuh na novi put,

tada mi je Bog dao i novi početak,

u moj život uđe neko mnogo nesebično rijedak.

Uđe neko mnogo jak,

i osjetih da u grudima zastade mi dah.

Od njegovog glasa u meni se nešto promijeni,

od njegovih riječi osjetih da bi srce opet moglo da kleči.

Njegov pogled bi pun topline,

a oči kao da rekoše zbog tebe bih prevalio i planine.

 Njegova podrška snagu mi je dala,

a od njegovih riječi kao da se u meni sve izliječi.

Toliko topline u njemu ima,

a on me uzdiže i kao da mi dade krila.

Podršku mi je dao,

uz mene stao,

pogledao i rekao:

Eh da sam te ranije znao,

nema toga ko bi mi te ukrao.

Njegov miris moje srce sada uzdiše,

a ja znam da uz njega želim uvijek da dišem.

 

NEVIDLJIVA RUKA SPASA 2

Koliko tuge u srcu jede majke,

kada izgubi ono najdraže.

Kada svoje dijete u rat pošalje,

kada ga poslednji put gleda,

a on se okreće i njoj maše.

Majka sebi sina rodila,

ali joj ga država oduzela.

Tako mlad

a ipak morade u rat.

Tako mad

život svoj dao je za nas.

Javiše majci za njenog sina,

javiše da ga je ubila mina.

Majka jeca i drhti

rekla bi nešto, ali ne može da izusti.

Noćima majka nema sna,

samo sebi sina doziva.

Kada majka poče da se guši,

tada joj je nešto desi u duši.

Diže nju nevidljiva ruka spasa,

i pokaza da u vječnom životu

može svome sinu da se nada.

Da je ovo samo privremeno,

da joj je moralo biti oduzeto,

da je tako moralo biti,

morao se ne nekome greh predaka slomiti.

Poče majka da posti,

da se Bogu moli,

da bi u vječnom životu svoga sina mogla opet da voli.

Nevidljiva ruja spasa majku podiže,

nevidljiva ruka spasa majci pomože.