U Zvorniku održana Svetosavska akademija – besjedio akademik Tanasić
U Zvorniku održana Svetosavska akademija – besjedio akademik Tanasić

U zvorničkom Domu omladine juče je održana svečana Svetosavska akademija u okviru 30. Svetosavske nedjelje. Manifestaciju je blagoslovio protojerej stavrofor Vidoje Lukić.
– Radosno iščekujemo svake godine ovu nedelju da bismo sa raznim manifestacijama proslavili svoga svetitelja, prosvetitelja, učitelja. Sveti Sava je ostavio neizbrisiv trag u istoriji srpskog naroda da ga pamtimo kroz sve ove vijekove. On je rodonačelnik, osnivač svetorodne loze Nemanjića koju sa ponosom poštujemo i slavimo – rekao je protojerej Lukić koji je poručio da Himnu Svetom Savi treba često da pjevamo i da nam njene riječi često budu na umu, da razmišljamo o njihovom značenju.

O Svetom Savi besjedio je prof. dr Sreto Tanasić, član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.
– I da je cijelo veče dato za besjedu, ne bismo mogli reći ni najmanje od malo onoga zašto je sve Sveti Sava zaslužan u srpskom narodu. Imamo cijelu godinu i da razmišljamo i da govorimo i djelujemo na svetosavskom putu. Njegovo djelo svodi se na trojstvo, on je sa svojim ocem učvrstio srpsku državu, učvrstio je i organizovao Srpsku pravoslavnu crkvu i donio joj samostalnost. On je i tvorac srpskog školstva, a mogli bismo reći uopšte srpske kulture. Treba da budemo svjesni te kulture koju smo stvorili od Svetog Save do danas i da je srpska kultura u centru našeg nacionalnog identiteta. Govoreći o Svetom Savi, o našem svetosavskom putu, ne treba da zaboravimo brigu o srpskom jeziku i ćirilici koji su centralni znak srpskog nacionalnog identiteta – rekao je Tanasić.

Tanasić je naglasio da na putu Svetosavlja treba da budemo svjesni srpske kulture koju smo stvarali kroz vijekove od Svetog Save sve do danas.
– Nismo imali naklonjenu istoriju da imamo kroz vijekove svoju državu, ali imali smo svoju kulturu koja nas je držala na okupu, a u centru srpske kulture jeste srpski jezik i srpsko pismo, ćirilica – naveo je Tanasić.
Program je vodila glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Belinda Stijak koja je istakla da je tradicija proslavljanja imena Svetog Save u Zvorniku poznata u Republici Srpskoj od njenog nastanka, ali i u regionu.

– Zvornik, grad domaćin, je grad koji čuva i njeguje lijepu riječ, duhovne vrijednosti i tradiciju i ove godine je u čast Svetom Savi organizovao Svetosavske svečanosti. Jedan je od rijetkih gradova u kojima se već 30 godina obilježava Svetosavska nedelja – rekla je Stijakova.
Predsjednik SPKD „Prosvjeta“ Radosav Perić podsjetio je da su prije tri decenije započete aktivnost da se u školama slavi Sveti Sava.
– Večeras je sa nama i naš prvi kum profesor Budimir Aćimović koji je 1993. godine pripremio slavski kolač. Te godine bilo je divno, slomili smo kolač sa učenicima u opštinskoj sali, a već sljedeće godine svaka škola je počela da slavi svoju slavu – podsjetio je Perić.

Perić je, u znak zahvalnosti prvom kumu Aćimoviću uručio zahvalnicu i ikonu Svetog Save.
Aćimović je napomenuo da su tvorci druge Jugoslavije marginalizovali nacionalne vrijednosti, a da je u teškoj 1993. godini kumstvo bio jedan lijep trenutak koji je sa radošću prihvatio.
– Radost je i to što ovo traje već 30 godina i trajaće vječito. Drago mi je da je svetosavlje, jedna od najvećih vrijednosti koje srpski narod ima, ušlo u naše škole. Menjali su se okupatori i diktatori, a Svetosavlje je opstajalo. Drago mi je da sam učestvovao u svemu tome, a još draže što mladi koji pristižu prihvataju te vrijednosti. Svetosavlje je pravi način da ostanemo ono što jesmo – istakao je Aćimović.

U programu Akademije učenici i profesori SŠC-a „Petar Kočić“ govorili su stihove Desanke Maksimović „Savin monolog“ i „O poreklu“, te Dobrice Erića „Svi moji preci“, a Tehničkog školskog centra izveli dramski prikaz pod nazivom „Tražim pomilovanje“.

Hor Osnovne muzičke škole „Vojin Komadina“ pod rukovodstvom prof. Ljubiše Popovića je himnama „Moja Republika“ i Svetom Savi započeo, a pjesmom „Prele su prelje“ završio večerašnju svečanu Svetosavsku akademiju.

(Izvor: Grad Zvornik)


