Trgovina – piše istoričar Predrag Arsić

Trgovina – jedna od najstarijih privrednih grana ljudske djelatnosti. Nastaje trampom viška roba između susjednih oblasti. Vremenom zanatlije nemaju vremena da svoju robu iznose na udaljena tržišta. Tada na scenu stupaju izuzetno snalažljivi i hrabri ljudi koji tu robu otkupljuju i prodaju na dalekim prostorima.

Prvi pomen imena jednog trgovca vezan je za prostor Mesopotamije. Naime, na jednoj glinenoj pločici zapisano je da je trgovac po imenu Idu Lumen odbranio svoj karavan od napada razbojnika. Od tada pa do danas, trgovina je jedan od pokretača razvoja i širenja uticaja pojedinih država i korporacija. U svim vijekovima nastaju trgovačke imperije koje kroje istoriju naroda i država. Asirija, Persija, Grčka i Rim vojno šire svoj uticaj na široke prostore radi monopola na što šire tržište. U ovo savremeno doba, svjedoci smo na koji način pojedine robe imaju presudan uticaj na događaje u svijetu. Samo da napomenem energente koji su u temelju savremene privrede i čovjekove egzistencije. Jedan manji ili veći poremećaj dovodi do katastrofalnih posljedica.

Ipak, u ovom tekstu me prije svega interesuje naše područje i razvoj te djelatnosti kroz vrijeme. Veći dio teksta vezan za najstarije doba zasniva se na pretpostavkama, pošto sigurnih izvora ili nema ili mi nisu poznati. Međutim, te pretpostavke su vezane za podatke sa drugih područja iz tog vremena. Razvoj određenih teritorija je veoma sličan pošto su ta mjesta u svako vrijeme imala dosta bliske veze. O trgovini u dolini Drine i nešto malo u dubinu teritorije možemo govoriti u vezi sitne razmjene roba koje su se nalazile u prirodi ili kao proizvod ljudske ruke. Vjerovatno su to riba, divljač, kože, krzna, so, izrađevine od kamena, žitarice, a kasnije metal.

Nastankom organizovanih plemenskih organizacija (Iliri) i razvojem kakve takve putne mreže ka morima dolazi do širenja robnih asortimana i količine robe. Prije svega tu trgovinu podstiču grčki gradovi na obali Jadrana. Grci, stari trgovci iz svojih kolonija šire svoj ekonomski, kulturni i politički uticaj. Asortiman roba je mnogo širi i luksuzniji. Nakit, odjeća, poljoprivredne kulture, oružje i tehnička dostignuća. Od njh je do današnjeg dana jedino ostala jedna vrsta vinove loze i pojedini toponimi. Ta vinova loza se održala nekim divnim čudom kao i naš čovjek. U jednom tekstu sam uporedio sudbinu čovjeka sa Balkana i te vinove loze. Niko o njima nije brinuo, a oni su opstali i razvili se u otpornu i naprednu vrstu.

Rimsko doba naše područje uvodi u svjetsku trgovinu. Imperija se prostire od današnje Engleske do Mesopotamije i od Rajne i Dunava do Sahare. Robe i ljudi iz ovih krajeva se kreću duž čitave države i takođe robe i ljudi iz drugih dijelova svijeta dolaze ovdje. Propašću Rima i seobama, oblik trgovine se vraća na lokalni karakter i unazad na prvobitnu razmjenu.

Politička stabilizacija i stvaranje srdnjovjekovnih slovenskih država donosi oporavak. Pravi oporavak sljeduje ipak stranim djelovanjem. Taj napredak vezan je za dolazak Dubrovčana. Drugi stranci su Sasi, ali oni posredno utiču na trgovinu Zvornika i njegove okoline. Pojačan je trgovački saobraćaj prenosom metala preko našeg područja. Pojačanim kretanjem ljudi i roba, nešto novca je ostajalo i ovdje. Pojedini mještani su se uključivali u trgovinu metalima, ali u malom broju pošto je ta trgovina bila izuzetno skupa. Međutim glavni momenat je dolazak i naseljavanje Dubrovčana. Građani ispod Srđa su dugo procjenjivali područje prostranog zaljeđa. Nudilo je ogromne potencijale, jeftine sirovine i gotove proizvodi. Sa Sredozemlja su ih potiskivali Mlečani, a robe su bile izuzetno skupe i donosile su malu zaradu. Čuvena povelja bana Kulina širom je otvorila vrata Dubrovčanima, a sporazum sa Srbijom Nemanjića zapečatio najpovoljniji ugovor u istoriji trgovine tog doba. Naime, ban Kulin daje nevjerovatne privilegije za trgovinu Dubrovnika sa Bosnom. Oslobođeni su carina jedino, po svom nahođenju, mogli su nešto u vidu poklona dati banu ili pojedinim plemićima. Dugo sam mislio da su takvi uslovi želja bana da se preko njih uključi u tadašnju međunarodnu trgovinu. Kao sada kada stranim firmama daju nenormalne privilegije samo da otvore neko postrojenje i zaposle domaću radnu snagu. Neko ipak približno logično objašnjenje je bila „mala“ intervencija pape u korist Dubrovčana. Naime, dugo je Ugarska obavještavala papu da ban štiti jeretike (otpadnike od zvanične religije).

U to vrijeme to je bila opasna optužba. Za vladara i državu za koju se utvrdi da štiti jeres sljedovao je vojni pohod, isključenje iz crkve pojedinca i čitavog područja. Izgleda nakon davanja privilegije sve je izglađeno jednom inspekcijom papskog izaslanika. On je izvijestio da oni to čine iz neznanja, a ne namjerno. Kako bilo da bilo, dolazak Dubrovčana donio je napredak. Za potrebe trgovine oni u Zvorniku podižu i svoju naseobinu. Otkupljuju velike količine voća, žive stoke, stočnih proizvoda, drvne građe, meda, voska, skupocjenog krzna divljih životinja, a kasnije se uključuju u rudarsku proizvodnju. Zahvaljujući njima dolazi do poboljšanja materijalnog stanja naših ljudi pa i bogaćenja. Samo mjesto dobija na značaju i znatni prihodi se slijevaju u riznicu vladara i lokalnog plemstva. Dubrovčani su živjeli ovde sa privilegijama da im se sudilo po zakonima Dubrovnika, a ne zakonima države u kojoj posluju. Jedino ako su imali parnicu sa lokalnim stanovništvom, onda je sud bio mješovitog sastava. Po jednoj uredbi i lokalno stanovništvo je moglo postati građanin Dubrovnika. Ako kupi kuću u Dubrovniku i preseli porodicu tamo tada je uživao građanska prava. To je kao sada ekonomski pasoš koji su uvele pojedine zemlje.

Tako je trgovina našem čovjeku otvorila vrata jednog dijela svijeta koji je bio potpuno različit od našeg. Dolazio je i odlazio novac, moda, novi običaji, nova ishrana i novi jezici. Vjerovatno tada je došlo i do teritorijalnog širenja samog grada. Pored stambenih objekata u podgrađu se podižu trgovačke i zanatske radnje, magacini za prijem robe i druge građevine.

Sama tvrđava koja je bila koljevka grada sada pored čisto vojnog značaja dobija i značaj utvrđenja koje čuva jedno značajno trgovačko središte.U ovo vrijeme tvrđavu je činila samo Velika kula u današnjem srednjem dijelu smještena na teškom i nepristupačnom terenu.Tek kasnije podiže se utvrđenje na zaravni Velavnik.Ta nova gradnja pripisuje se porodici Zlatonosovića.Moćno utvrđenje i bogatstvo podgrađa čine jednu cjelinu koja za to vrijeme čini Zvornik jednim privlačnim mjestom za život.

(Predrag Arsić)