Pravna rubrika: Zakon o nasljeđivanju

Nastavljamo sa objavljivanjem više tekstova iz oblasni prava sa ciljem da se čitaoci upoznaju sa elementarnim institutima iz prava kako bi se lakše snalazili u životnim situacijama koje to poznavanje iziskuju. Rubriku su inicirali naši čitaoci.

Piše: Maja Drašković, advokat

Tema ovog teksta je bliže upoznavanje sa pojmom zakonskog nasljeđivanja, pravilima o tome ko ima pravo na ovo nasljeđivanje i u kom obimu.

Šta je to zakonsko nasljeđivanje?

Zakonskim nasljeđivanjem se naziva ono nasljeđivanje do koga dolazi onda kada ostavilac (preminulo lice koje ima imovinu), nije sačinio testament. U tim situacijama, primjenjuju se zakonska pravila koja propisuju lica koja imaju pravo na nasljeđe, udio na koji imaju pravo i ostala bitna pravila.

Zakonsko nasljeđivanje se primjenjuje i onda kada je ostavilac sačinio testament, ali je on, na primjer, opozvan, nevažeći (ništav), kada se nasljednik odrekne imovine. Takođe, onda kada ostavilac samo dio imovine podijeli testamentom, sva ostala imovina, koja preostane, podliježe pravilima zakonskog nasljeđivanja. Dakle, zakonodavac propisuje pravila za nasljeđivanje koja služe kao alternativa, ako je ostavilac bio pasivan i nije ništa htio sam da dijeli. Ovo je u praksi i najčešći vid nasljeđivanja, zato što mnogi ostavioci ne žele da preuzmu na sebe odgovornost drugačije raspodjele imovine, već to prepuštaju slovu zakonodavca.

Ko spada u krug zakonskih nasljednika?

Na osnovu zakona, ostavioca nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Nasljednici po ovom osnovu mogu biti i usvojenik i njegovi potomci kao i usvojilac. Ako iza ostavioca nema nijedan zakonski ni testamentarni nasljednik, imovina postaje državna. Ovaj krug, zakonom određen, strogo je zatvoren. Nema mogućnosti širenja van kruga lica koja su zakonom predviđena. Tako vanbračni partner, na primjer, nikada ne može biti zakonski nasljednik (njega može njegov vanbračni partner – ostavilac obezbijediti ugovorom o doživotnom izdržavanju, testamentom itd.)

Redosljed nasljeđivanja: Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva nasljednike daljeg nasljednog reda.

Prvi nasljedni red: Ovde spadaju ostaviočevi potomci i njegov bračni drug. Oni nasljeđuju jednake dijelove. Primjer: ako preminulo lice ima dvoje djece i supružnika, svako od njih nasljeđuje po 1/3 svega. Važno je naglasiti da ako dijete neće ili ne može da nasljedi, njegov dio se prebacuje na njegove potomke (ako ih ima). Ako ostavilac nema supružnika, djeca dijele imovinu na jednake dijelove. Ako preminulo lice (ostavilac) nema djece, supružnik ne može da nasljeđuje sam. Tada on prelazi u drugi nasljedni red i dijeli imovinu sa licima koja spadaju u drugi nasljedni red.

Drugi nasljedni red: Drugi nasljedni red čine ostaviočev bračni drug i ostaviočevi roditelji i njihovo potomstvo. Ostaviočev bračni drug nasljeđuje polovinu zaostavštine, a drugu polovinu na jednake dijelove nasljeđuju ostaviočevi roditelji. Ovdje zakonodavac štiti interes supružnika tako što mu daje 1/2 imovine, dok drugu polovinu dijele roditelji. A ako ostavilac nema roditelje ili neće da nasljede, na nasljeđe se pozivaju potomci roditelja – braća, sestre ostavioca i njihovi potomci. Primjer: Ostavilac nema djece, ima supružnika, nema roditelje, ima dvije sestre i jednog brata.

Nasljedni dijelovi izgledaju ovako: Supružnik 1/2, sestra A 1/6, sestra B 1/6, brat C 1/6.

Ako ostavilac nema roditelje ili neće da naslijede, a nemaju više potomaka, cjelokupna imovina pripada supružniku.

Treći nasljedni red čine djedovi i babe. Nasljeđuju po 1/2 obje loze (očevi roditelji i majčini). Oni dolaze na red onda kada iza ostavioca nije ostao niko u prva dva nasljedna reda. Naravno da lica koja su pozvana na nasljeđe mogu interno praviti dogovore i dijeliti imovinu na drugačiji način. Ova pravila se primjenjuju onda kada ne postoji nikakav dogovor.

Važno je znati da ako lice dobije poziv da dođe na ostavinsku raspravu, a ono ne dođe, niti dostavi pisanu izjavu o nasljeđu koje mu pripada, smatra se da se prihvata svog nasljednog dijela. Sud/notar će ga shodno tome oglasiti za zakonskog nasljednika. Dešava se da ovo pravilo izazove zaprepašćenje ostalih prisutnih koji, ne znajući za ovo pravilo, misle da će se nedolazak njihovog srodnika tretirati kao odricanje od nasljeđa.

Od ovih bazičnih pravila zakonskog nasljeđivanja postoje neka odstupanja. O tome kao i o osnovnim pravilima postupka raspravljanja zaostavštine bavićemo se u nekom od narednih tekstova.

Maja Drašković je rođena 1990. godine. Diplomirala je na Pravnom fakultetu. Radi kao advokat. U slobodno vrijeme se bavi čitanjem, pisanjem, šahom.

(infobirac.net)