Iz novinarskog almanaha – Intervju koji je radio novinar Mišo Lazarević sa Piksijem 1984. godine

Iz novinarskog almanaha – Intervju koji je radio novinar Mišo Lazarević sa Piksijem 1984. godine

 

Mišo Lazarević, novinar iz Zvornika, još 1984. godine zabilježio je intervju sa Draganom Stojkovićem Piksijem, sadašnjim selektorom fudbalske reprezentacije Srbije. Sada, nakon 37 godina, eksluzivno, Info birač, podsjeća na taj razgovor i požutjeli članak iz sportskog nedjeljnika „Tempo“. 

-Sredinom septembra 1984. godine bio sam na zadatku u kasarni „Maršal Tito“ u Prištini. Na poligonu poveća grupa vojnika. Među njima i Dragan Stojković-Piksi, golobradi mladić, sa 19 godina. Već tada je bio nova zvijezda jugoslovenskog fudbala.  Brzo smo stupili u kontakt. Rado je prihvatio intervju za,  kako je tada rekao,  omiljeni sportski nedjeljnik „Tempo“. I razgovor je spontano krenuo – priča Lazarević. 

Kompletan tekst iz tadašnjeg ,,Tempa“

Dobar dan. Tražimo Dragana Stojkovića“….

,,Izvolite Piksi je pred vama!“ – tako je izgledao susret sa mladim reprezentativcem Draganom Stojkovićem – Piksijem, koji se nalazi na odsluženju vojnog roka u Prištini. 

– Već sam se privikao na vojnički način života – ,,raportira“ Stojković. U početku sam imao malo poteškoća sa ustajanjem i spremanjem kreveta, ali sam brzo ,,preboleo“ taj problem. Drugovi su me izvanredno primili. Najviše vremena provodim u društvu pevača Alena Slavice koji mi je sobni kolega. Nađe se vremena i za fudbal.

Proteklog meseca, dok su trajale 23. letnje OI naša sportska javnost je – uz sve divljenje olimpijskim šampionima, koji su na proslavili u Los Anđelesu – sa posebnom pažnjom pratila nastupe fudbalera ,,plavih“i među njima ovog krhkog, ali žilavog Nišlije. 

– Kad je trebalo učiniti još jedan korak, ekipa se spotakla – sa žaljenjem konstatuje Piksi. No to ne umanjuje postignuti uspeh. Posle fijaska na EP u Francuskoj, bronzana medalja dođe kao melem na ranu.

Darovita polutka olimpijskog tima ne propušta da pomene oduševljenje brojnih Amerikanaca koji su bili na ZOI u Sarajevu.

– Bio je to jedan doživljaj, pravi sportski praznik prijateljstva i saradnje među mladima – govorili su u kontaktima sa našim sportistima. Uobičajeno američko ,,OK“ i u Los Anđelesu je zamijenjeno je sarajevskim ,,Nema problema“.

Tvoj fudbalski uzor?

– Francuski reprezentativac Mišel Platini. Veliki igrač, neuhvatljiv, teško g je čuvati. 

Tvoja velika fudbalska ljubav bila je Crvena Zvezda? Mami li još ,,Marakana“ Piksija?

– U Radničkom sam postao reprezentativac i sigurno ostajem veran niškom prvoligašu do isteka ugovora 1987. godine.

Kratko druženje sa Piksijem moralo je da bude prekinuto. Dragan je morao na popodnevnu nastavu. Trening je zamenio strojevim koracima. Čvrstim, snažnim, koracima ,,starog borca“.

(tekst iz Tempa 26.09.1984. godine)

Tako je govorio „Piksi“ 1984. godine. Od krhkog i žilavog dječaka, do mađioničara u kopačkama, fudbalske legende…. Čovjek kome se divi fudbalski svijet, strateg koji je odveo reprezentaciju Srbije na najveću smotru fudbala, Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine.

– Ogroman uspjeh, uradio je ono u šta vjerovatno ama baš niko osim njega nije vjerovao. Sada, 37 godina kasnije, svakako da imponuje sjećanje na ovaj intervju, koji, priznajem, zauzima posebno mjesto u bogatom almanahu novinskih tekstova koje čuvam od 1983. godine kada sam počeo da objavljujem prve članke – kazuje Lazarević, koji je novinarstvom počeo da se bavi  još u srednjoškolskim danima sarađujući sa lokalnim medijima Radio Zvornikom i listom  „Glas sa Drine“. Do 1992. godine radio je kao dopisnik za tadašnje dnevne novine   beogradsku „Borbu“ i sarajevske „Večernje novine“, koje su gajile različite stilove novinarstva.

Podsjećamo, Mišo Lazarević je jedan od rijetkih novinara sa ovih prostora koji je novinarski zanat pekao i u vojnom novinarstvu.   Naime, kako nam je rekao, nakon prvih mjeseci boravka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i serije tekstova iz matične kasarne u Prištini, služenje vojnog roka, od februara 1984. godine,  nastavio je,  kao vojnik-novinar,  u Redakciji „Vojničke novine“, listu Niške armijske oblasti, u Nišu.

– Sa tek 20 godina, susreo sam se sa jednim novim izazovom novinarskog posla. Vojno novinarstvo je zahtijevalo sasvim drugačiji pristup, njegovalo je tačnost, preciznost, ali i lijepu pisanu riječ, odnosno tople reportaže i zapise sa terena, iz kasarni, sa poligona, vojnih vježbi. Nesumnjivo najdraži su mi bili odlasci na granične karaule, i susreti sa našim graničarima, koji su donanoćno čuvali svoju zemlju. Za jednog mladog čovjeka, koji je bio na početku novinarske karijere,  poseban  doživljaj  je bio kad se nađeš kraj kamena međaša, tog simbola  nepovredivosti granice. Posjetio sam skoro 20 graničnih karaula,  kako na Kosovu i Metohiji, na tadašnjoj jugoslovensko-albanskoj granici, u planinskim masivima iznad Prizrena i Đakovice, prije svega u pojasu Prokletija,   do karaula na jugosloveneko-bugarskoj granici,  iznad Surdulice, Vranja, Dimitrovgrada i Pirota.   I danas, kroz objavljene reportaže, koje su požutjele na novinskom papiru, često  oživim uspomene na to vrijeme i taj period mog života – zaključuje Mišo Lazarević, dok zajednički, u kompaniji „Alumina“, gdje više od tri decenije radi u Službi infomisanja, prebiramo po novinskim tekstovima kao posebnim i dragim uspomenama koje su obilježile jedno vrijeme.    

Zahvaljujemo Mišu Lazareviću na saradnji sa portalom infobirac.net

infobirac.net