Faruk Nožinović – čovjek koji je vodio prvi ženski odbojkaški klub u Zvorniku – četiri brata, četiri profesora fizičkog vaspitanja

ZVORNIK

Faruk Nožinović – čovjek koji je vodio prvi ženski odbojkaški klub u Zvorniku – četiri brata, četiri profesora fizičkog vaspitanja

 

U monografiji o stogodišnjici srednjoškolskog obrazovanja u Zvorniku važno mjesto zauzimaće i Faruk Nožinović, dugogodišnji profesor fizičkog vaspitanja u školi koja danas nosi naziv SŠC „Petar Kočić“. Čovjek vedrog duha, uspravnog hoda, rado je pričao sa nama o svom obrazovnom putu, prvim sportovima, klubovima, nastavi, porodičnim uspjesima.

Faruk Nožinović je u Zvorniku završio osnovnu školu i dvije godine, odnosno prvi stepen učiteljske, a onda još dvije godine u Bijeljini kako bi postao učitelj. Prvo radno mjesto kao učitelju mu je bilo u Vitinici.

 – To je bilo 1968. godine. Čim sam dobio posao, stigao je i poziv u vojsku. Međutim, zamolio sam ih da odgodim odsluženje vojnog roka makar nekoliko mjeseci kako bih zaradio koju platu. Tako je i bilo. U martu dobijam poziv za Školu rezervnih oficira u Zadru, a po povratku mi nude posao u Međeđi, za koju ja do tada nisam ni čuo. Odmah sam to odbio jer sam mislio da mladom čovjeku nije mjesto na selu te sam u Tuzli upisao Pedagošku akademiju i kao najbolji student nastavio studije DIF-a u Sarajevu. I tu sam dvije godine bio najbolji student i kao nagradu nisam vratio 4.000.000 dinara studentskog kredita. Završetkom studija, došao sam u Zvornik da se odmorim, a već su me na DIF-u u Sarajevu nudili da ostanem asistent na plivanju, atletici. Tada me vidio moj profesor fizičkog Vojo Božić i pitao da li sam došao da njega zamijenim jer on nije završio visoku školu. Isti dan je stigao i poziv direktora Čeda Lazarevića koji mi je ponudio posao i u svom stilu rekao „plata je 300.000 tisuća, pa ti izvoli“, a kada sam bio učitelj plata je bila 50.000 dinara. Prihvatio sam njegov poziv i počeo sa radom u srednjoj školi 1974. i radio sve do 1992. godine i izbijanja nesrećnog rata, kada sam otišao u Njemačku – priča Nožinović.

Imao papire, ali napustio Njemačku

 – U Njemačkoj sam sa suprugom i dvoje djece bio 11 godina. Dobio sam stalne papire, ali sam riješio da se vratim. Pitala me je jedna gospođa, da li znam da ti papiri vrijede 20.000 KM na crnoj berzi, a ja sam joj rekao da ih poklone nekome kome su potrebni jer ja nikada više neću doći kod vas. Ona se iznenadila pa me je upitala zašto i dodala da je u BiH bio rat, a u Njemačkoj je ljepota. Rekao sam joj da to nije nikakva ljepota, u Njemačkoj ne mogu da dišem, izađem na Rajnu ne daju nam roštilj, stanem na travu eto nekoga da me kazni – prisjeća se Nožinović.

Najvažnije da učenici imaju naviku da vježbaju

Profesor Nožinović smatra da je osnovna uloga ovog predmeta da djeca stiču navike da vježbaju.

 – Meni su djeca uvijek nosila opremu i bilo je lijepo vidjeti ih u crno-bijeloj opremi. Ja sam im rekao da je to uslov za dobru ocjenu, a da li će ona biti i viša zavisi od toga koliko pokažu na časovima. Meni je najvažnije bilo da stiču navike da vježbaju – priča Nožinović.

Ljubav prema sportu „od malih nogu“

Nožinović kaže da je djetinjstvo, zajedno sa braćom, i drugovima provodio u zgradi „Partizana“ koja je bila pored stare autobuske stanice, u blizini današnje „Pošte“.

 – „Od malih nogu“ smo tu provodili vrijeme. Moja braća, drugovi i ostala djeca iz Zvornika. Igrali smo fudbal, bavili se gimnastikom. Tu smo provodili cijeli dan. Nekako smo svi bili okrenuti sportu. A kad se sjetim zgrade „Partizana“, čini mi se da bi je, ne jači zemljotres, nego jača promaja oborila. No, za nas, ona je bila hram sportova – prisjeća se Nožinović i dodaje da je ljubav prema sportu bila presudna da završi DIF.

Bolje zarađivao kao student nego kao profesor

U vrijeme kada je Nožinović završavao DIF, mnoge njegove kolege nisu imale završenu visoku stručnu spremu te su vanredno završavali fakultet. To je bila prilika da ovaj izuzetni student zaradi učeći vanredne kandidate.

 – Polagali su i oni ispite, ali obično se nisu snalazili u statistici, anatomiji i fiziologiji. Jedan prijatelj iz Tuzle mi je čak platio hotel u Sarajevu, iako sam imao dom, kako bih imao sve uslove da studiram i njega učim. Kao nagradu, kod njega sam kasnije polagao vozački ispit, a čak mi je dao „fiću“ da sam vozim i pripremam se, iako nikada prije nisam vozio. Često smo vanredne studente učili ritmiku i plesove, odnosno skijanje. Otišli bimo na Jahorinu i od svakog studenta naplaćivali po 5.000 dinara, a ukoliko ne polože ispit vraćamo novac. I svi su polagali. Zapravo, ja sam imao jednu tajnu. Niste mogli sve da naučite iz knjige, pogotovu ritmiku. Ja sam svaki korak zapisivao, potom elemente skijanja, a drugi su mislili da ako jednom savladaju gradivo da ga neće zaboraviti, međutim to gradivo se brzo zaboravi. Tu svesku nisam nikome dao, a od nje sam puno zaradio – kaže Nožinović i dodaje da ima i jedna anegdota sa polaganja ispita iz ritmike.

 – Profesorica Ravijojla je bila jedna melanholična osoba koja nikada nije davala desetku, bez obrzira kako odgovorite i uradite demonstraciju, ukoliko niste njen student četiri godine, a ja sam dvije bio u Tuzli, a dvije u Sarajevu. Ona je mene pohvalila prilikom polaganja ispita i dala devetku, a meni treba desetka za prosjek. Tada su svi studenti koji su pratili ispit pitali šta će onda biti sa njima, ako sam ja dobio devetku. Kada je ona upitala zašto, oni su odgovorili da sam ja sve njih spremio za ispit. Ona se onda prisjetila da ima neki student koji podučava ostale i lako polažu ispite, ali nije znala da sam to ja i upisala mi je desetku – navodi Nožinović.

Trenirao rukomet, vodio odbojkašice i košarkaše

Faruk Nožinović je kao osnovac trenirao rukomet, a kasnije je vodio košarkaški i ženski odbojkaški klub.

 – Rukometni klub je bio prvi klub od malih sportova koji je osnovan u Zvorniku. Naravno, tu je ranije bio i fudbalski klub. Ja sam prvo trenirao košarkaški klub i vodio ih od Druge republičke do Druge savezne lige. Međutim, tada sam odustao jer je bilo potrebno trenirati dva puta dnevno, a ja sam predavao i fizičko i odbranu i zaštitu i prosto nisam mogao fizički da stignem sve obaveze. Dan je počinjao u sedam ujutro, a završavao se oko ponoći, te sam riješio da se povučem. Nisam se ni pošteno odmorio, a dobio sam zahtjev da pokrenemo ženski odbojkaški klub. Nismo trenirali u „Partizanu“ već u našoj školskoj sali koja nije bila uslovna. Mi smo prvo okupili samo djevojčice iz škole i odmah su nas ubacili u takmičarsku ligu. Prve godine smo bili pretposljednji, a već naredne godine prvaci jer su bile jako talentovane. I u odbojci sam ekipu doveo do Druge savezne lige, a prekinuo sam da treniram jer su mnoge djevojke išle da studiraju, druge se udale pa je bilo teško krenuti ispočetka. Poslije sam preuzeo mušku ekipu koja je bila jedna od najboljih u Zvorniku, ali sam zbog povrede tetive morao da prekinem rad i od tada nisam nikoga više trenirao. Snagu sam čuvao za časove – ističe Nožinović.

Četiri brata profesori fizičkog, peti ekonomista

Najstariji Farukov brat Ferhat je, kaže, najzaslužniji što su izabrali da budu profesori fizičkog vaspitanja.

 – I kod mene je probudio želju da studiram DIF. Kada sam bio u vojsci pitao me je da li ću čitavog života biti seoski učitelj ili ću spremati prijemni i studirati. Inače, svi smo završili srednju školu u Zvorniku. Drugi brat Faih, nakon studija DIF-a, je radio u osnovnoj, potom u TŠC i onda prešao u Ekonomsku školu. Najmlađi Nihad je bio zanatlija, mašin-bravar. Kada je dobio žuticu, majka je pitala da li mu možemo pomoći da i on studira i da se više ne bavi tim poslom. Inače, otac je govorio da je dosta škole i da malo radimo, a majka je uvijek stajala iza nas i govorila da učimo kad smo već dobri studenti i kada to volimo – rekao je Nožinović čiji je brat Ferhat kasnije magistrirao pa doktorirao na Univerzitetu u Tuzli i bio šef katedre do penzije.

 – Jedino nas je „iznevjerio“ Sakib, koji je završio ekonomiju, a bio je najbolji od svih nas. On je bio izuzetan centarfor u Drini, ali je dobio žuticu, operisao slijepo crijevo i imao upalu porebrice, sve gotovo u istom trenutku, tako da je odustao od sporta i završio ekonomiju te jedno vrijeme u Zvorniku bio tehnički direktor „Univerzala“  – ispričao nam je Nožinović.

(infobirac.net)