Istoričar Predrag Arsić: Civilizacija – ili nenametnuti uticaj

ZANIMLJIVOSTI ZVORNIK

Istoričar Predrag Arsić: Civilizacija – ili nenametnuti uticaj

 

Dvorski ljetopisac milanskog vojvode Đorđo Merula objašnjava svom prepisivaču Đovaniju Beltrafiju tajnu znanja i napretka godine 1494.

 – Čuj me, Đovani i dobro upamti. Naši su učitelji stari Grci i Rimljani. Oni su učinili sve što ljudi mogu učiniti na zemlji. Nama pak, ostaje samo da idemo za njima i da ih podržavamo – rekao je Merula.

Ova pouka se nalazi u romanu Dimitrija Mereškovskog „Vaskrsli bogovi“. Roman  o ljudima i događajima u doba buđenja čovječanstva, a koje smo odredili sa dva termina, humanizam i renesansa. Ova pouka po meni, iako duboko smislena, pomalo je obeshrabrujuća. Znači, sve je stvoreno, trasirano, izmišljeno i zaključeno. Čovječanstvo gubi smisao drugačijeg mišljenja, stvaranja i zaključivanja.

Sreća, ove riječi su samo misao onog vremena kada se obrazovana sredina obračunavala sa vjekovnim pritiskom i zatiranjem svake slobode koja na bilo koji način ruši autoritet crkvenog učenja. Zamku nepogrješivosti, jedine istine i jedinog puta stari umni majstori tog doba izbjegli su svojim grandioznim djelom uz poruku: „Uvijek može bolje i istinitije. Svaka generacija doživi smisao kada pomakne granice nemogućeg u moguće.“

Ovaj uvodni dio je na neki način jedno od objašnjenja samog naslova. U slobodnom tumačenju pojam civilizacija je vezan za uticaj jednog naroda ili grupe srodnih naroda na dio ili većinu svijeta u jednom određenom vremenu. Naime, tokom prošlosti, pojedini narodi su svojim ekonomskim, privrednim, političkim i kulturnim djelovanjem uticali na tadašnje vrijeme i narode. To djelovanje se računa u civilizaciju kada se ne nameće nasilno već sama vrijednost privlači druge da to prihvate kao svoj duhovni izraz. Dostignuća civilizacije prenosila su se različitim načinima. U staro doba, često se trgovinom ili stvaranjem moćnih imperija, zbog svoje veličine i djelovanja, postepeno njihov uticaj širio na duhovni život određenog naroda i teritorije. Od samog nastanka čovječanstva, uticaji su bili stalni i u službi napretka. U praistoriji ti utcaji su, prije svega,  vezani za konkretni opstanak čovjeka; kako ovladati paljenjem vatre, kako najbolje obraditi kamen za višestruku upotrebu, kako sagraditi sigurnu kolibu, kako uloviti životinju sa sigurne udaljenosti i druga otkrića koja će olakšati život.

Vaš Shooter!

U duhovnom smislu, to se odnosilo najviše na religiozni doživljaj, odnosno šta je sigurnije, vjerovati u prirodne pojave, biljke, životinje ili duše umrlih predaka. Sve ovo je neko stvarao i odgovarao, pa prenosio dalje. Ako se prihvati, znači da se odaje priznanje onome ko sve ovo stvara. Pored priznanja taj postaje izuzetno uticajan. Stvaranjem prvih država i prvog pravog materijalnog bogatstva uticaj postaje sve veći. Te države postaju privlačne i okolni narodi dolaze privučeni sjajem, bogatstvom i mogućnosti ugodnog života. Stranci prihvataju jezik države u koju su došli, običaje donekle, ali sljedeća generacija prihvata i običaje i žele da potpuno liče na domaće stanovništvo. Kada država počinje da slabi, kada bogatstvo polako nestaje, talasi očaranih nekim drugim sjajem približavaju se svjetlosti kao noćne leptirice izvoru svoga nestanka. Civilizacija ih guta i pretapa.

Čuveni je odlazak naroda u Egipat koji je trebao veliki broj radne snage za izgradnju piramida, hramova, puteva uz dobro plaćanje. Međutim, kada su ih tokom vremena prestali plaćati i pretvarati u robove, onda se snalazio svako kako je znao, a sigurnost je bila – što dalje od Egipta i faraona. U to vrijeme običaj je, takođe, da vojna sila kada pobijedi, preseljava čitave narode na svoju teritoriju. Privlačnost te sredine nekada je dovodilo da u određenom trenutku kada im dozvole da se vrate u svoju postojbinu značajan dio njih ostane jer su se navikli i snašli, a pogotovo djeca koja su rođena tu nemaju sluh za rodni kraj svojih roditelja. Rimski period pokazao je pravi uticaj moći, bogatstva i kulture. Jedan grad stvorio je svojom snagom duha nove narode koji danas baštine osnove njihovog jezika, običaja i kulture.

Današnja Evropa od planina Škotske do Egejskog mora, od Rajne i Dunava i do Sredozemnog mora, nakon dugog i upornog osvajanja, ušla je u sastav najmoćnije imperije koju je svijet upoznao. Rimljani su tu zatekli dva svijeta, jedan Grčki, koji je svojom tradicijom i kulturom daleko ispred Rima, a drugi opet daleko iza Rima. Rimljani su prvi svijet kopirali i davali mu svoj pečat tako da Grci tokom vremena počinju da kopiraju do juče svoje učenike, a sada svoje učitelje. Drugi svijet, po cijenu pobuna, nije želio nikako da liči na osvajača. Tada na scenu stupa čuvena rimska upornost i sistematičnost. Prvo grade vojna utvrđenja, potom ta utvrđenja polako pretvaraju u gradove, u njih naseljavaju svoje stanovništvo (trgovci i zanatlije), u okolini naseljavaju svoje islužene vojnike. Stupaju u veze sa vodećim slojem domaćeg stanovništva, dijele im nagrade, uzimaju ih u svoju službu i naseljavaju u svoje gradove. Jedan broj njihove djece šalju u Rim na školovanje i vojno i administrativno. Ta djeca nakon školovanja vraćaju se u svoj kraj kao domaći Rimljani. Njihovi roditelji naučeni na udobnost i pripadnost novoj vlasti trude se da liče na osvajača. Sinovi od sinova su već drugi ljudi: govorom, nošnjom, razmišljanjem i duhom, on je Rimljanin.

Novi Rimljani su svježa krv imperije. Izuzetno su odani i posvećeni daljem jačanju i širenju Carstva. Snaga i moć ove civilizacije očigledna je i dan danas. Temelji današnje anglosaksonske civilizacije su duboko rimski. Rim nije propao, kada se navodi 476. godine, pao je grad, ali je uticaj ostao. Rimska država je ozakonila hrišćanstvo (po meni hrišćanstvo je najbrilijantnija politička misao rimske države. Princip jedan Bog-jedan car je dala polet i trenutno ujedinila i politčki i duhovno već umorno carstvo). Latinski jezik vijekovima je jezik diplomatije i korespodencije evropskih država. Katolička crkva i danas koristi latinski kao bogoslužni, a Vatikan kao zvanični državni jezik. Svi stručni termini u većini naučnih disciplina su latinski, u srednjim školama i pojedinim fakultetima izučava se kao predmet. Rimsko pravo je temelj modernog prava. Kupola je bitan element moderne arhitekture, a insula prototip modernih stambenih zgrada. Svi veći evropski gradovi su na temeljima rimskih, a većina glavnih putnih pravaca projektovani su u doba Rima. Moderna diplomatija temelji se na rimskoj. Republiku su stvorili Rimljani (u slobodnom prevodu zajednička stvar). Stvar svih građana, a ne male grupe koja odlučuje. Moda i danas ima elemente neke daleke koja se provukla kroz vijekove. E, to je civilizacija. Traje bez prisile i trajaće.

Sadašnja ima sve uslove da traje dugo. Ona romanska, ova anglosaksonska. Nazvana po dva germanska plemena koja su imala značajan udio u stvaranju Engleske. Engleska je postala moćna sila koja je naselila dva kontinenta. Na jednom od tih kontinenata nastaje jedna supersila SAD. E, ta sila sada ima ogroman uticaj na čitav svijet (vojni, ekonomski, privredni i kulturološki). Navešću nekoliko odlika uticaja ove civilizacije koje „život znače“. Prije svega, naveo bih sadašnji moderni uticaj, a to je, prije, svega era informatičkog izraza koji je nastao na tlu SAD. Potom sport i uticaj na ostali svijet. Kinematografija – Holivud. Muzika – rege ,džez, soul,rokenrol, rep i tako dalje. Moda u svim oblicima, a sada detalji: farmerice – modni detalj, gospodar svijeta; koka-kola misterija svijeta (koji je tajni sastav), hanter bunda, žvaka i tako dalje.

Sve ovo je osvojilo svijet bez nametanja. Često citiram jednog novinara: „Ako neki dečko u Americi okrene kačket naopako, čitav svijet će to isto uraditi“. Samo u jednom slučaju, po pitanju jednog pića, Istok je odgovorio Zapadu, a to je slučaj sa koka-kolom. Naime, u vrijeme zategnutih odnosa, ja mislim da je tadašnja Čehoslovačka patentirala koktu na bazi šipurka, kao odgovor na koka-kolu. Čitav komunistički svijet je pio koktu, pa je ta tradicija ostala i danas. Koktu piju svi oni koji su nostalgični za onim vremenom i partijom koje više nema, osim u našim sjećanjima. Nadam se da će sljedeća civilizacija biti djelo Slovena, ali sigurno je, do tada će dosta vode proteći Drinom.

(Arsić Predrag)

FOTO: Ilustracija, Rim, agencije