Pogledi: КOLEКTIVNO ZOMBIRANJE DRUŠTVA! (Ili: Deevolucija društva i procvat haosa kao rezultat dugogodišnjih degradiranja i diskreditovanja nosilaca razvoja)

REGIJA BIRAČ ZVORNIK

Pogledi: КOLEКTIVNO ZOMBIRANJE DRUŠTVA! (Ili: Deevolucija društva i procvat haosa kao rezultat dugogodišnjih degradiranja i diskreditovanja nosilaca razvoja)

 

КOLEКTIVNO ZOMBIRANJE DRUŠTVA! (Ili: Deevolucija društva i procvat haosa kao rezultat dugogodišnjih degradiranja i diskreditovanja nosilaca razvoja)

Piše:
Radenko SMILJANIĆ


Ima ju li pravo pametni da ćute, ako budale imaju pravo da govore i uz to ne odgovaraju za štetu koju nanose svojim postupcima?

Svjedoci smo kako uporna degradacija nosilaca istinskih znanja, dugogodišnjih iskustava i prosperitetnih ideja, posebno u onim oblastima koje bi trebale da budu zamajac svakog društvenog napretka, uzima svoj danak i donosi tužan epilog, epilog koji je isplaniran negdje i nekad, uglavnom iza kulisa. Ovaj epilog se vidi na svakom koraku i u svakoj sferi, bilo da se radi o privredi, zdravstvu, školstvu, ekonomiji, životnoj sredini ili nečem drugom. Ne tražeći konkretnog krivca, jer je očigledan, želim da skrenem pažnju da su, upravo zbog tog ćutanja, glupost, bezobrazluk, nasilje i kriminal postali pravilo i pretvorili se u neke nove društvene norme, u moderne moralne kodekse kojih bi sad trebali da se pridržavaju neki novi mlađi naraštaji. Na sceni je kolektivno zombiranje društva, sveopšta, ali tiha lobotomija, koja će nas odvesti tamo gdje će biti kasno za sve.

Nosioci bilo kojih vidova društvenog i privrednog razvoja i prosperiteta, kojih je na žalost sve manje, zaslužuju posebnu pažnju, a koju uglavnom nemaju, (osim u situacijama kada ih treba degradirati i diskreditovati, jer su smetnja kreatorima haosa). Ubijanje zdravih ideja je ravno genocidu i to znaju oni koji se brinu o propadanju, ili potpunom zatiranju nekih naroda.

Ako prave stvaraoce diskreditujete, ili obezvrijedite njihove ideje, spriječite realizaciju projekata koji treba da povuku društvo naprijed, ne samo da ste ih zaustavili, nego ste otvorili prostor za gore pomenute novostvorene kodekse i norme. Time se vode oni koji kreiraju i upravljaju iz sjene malim narodima. Oni to rade vijekovima unazad i, naravno, za svoju korist, pa ih kao takve možemo razumjeti.

Nerazumljivo je prećutkivanje, ili čak prihvatanje svih ovih metoda od strane onih koji su direktna žrtva. Šta nas to tjera da budemo dobrovoljni uništitelji sopstvenih dobara? Zar nam nije stalo da živimo bolje, da nas ima više? Onaj ko voli sebe, mora da voli i svoj narod. Ako to nije tako, onda on ne voli ni sebe, samo nije svjestan toga. U čemu se ogleda nečiji uspjeh, ako je samo njemu-pojedincu dobro i ako je put do ostvarenja tog uspjeha nakvašen znojem i suzama njegovog naroda? Ni u čemu. To nije nikakav uspjeh. To je tako očigledno, ali u praksi je itekako prisutno. Čast pojedincima koji se još uvijek bore i koliko-toliko vuku društvo za sobom na površinu.

Dovoljno se malo upustiti u funkcionalnost aktuelnih društvenih procesa, u konkretne probleme koji inače ne bi trebali da postoje, pa da se naiđe na mnoštvo nepotrebnih uzroka. Većina tih uzroka je vezana za pojavu „pogrešnih ljudi na pogrešnom mjestu“, koji se ogledaju kroz nedoraslost potrebi funkcije, neodgovornost prema društvu i prema sebi, neshvatanje sveopštih posljedica zbog lične nekompetencije i sl.

Manji je problem nametanje poremećenog sistema vrijednosti, čak i ako se isti nameće sa strane. Veći je problem je što se on kao takav očigledno dobro primio u našoj sredini. Umjesto da su oni koji su ovaj problem shvatili, odmah alarmirali sve ostale, da viču, ako treba i da urlaju, sve dok ne dopru do svih onih koji treba da čuju, oni su zaćutali. Zašto!? Možda jer nije bilo dovoljno snage… ili volje. Prije će biti ovo drugo. Volja za spašavanjem društva i sebe u njemu se izgubila negdje usput, negdje gdje se susrela sa nerazumijevanjem i marginalizacijom od strane istog tog društva.

Međutim, bacati bisere pred svinje možda nema smisla, ali ipak još više nema smisla da se zbog svinja prestanu praviti biseri.

(Autorski tekst)