„Društvena zavjera“ – piše istoričar Predrag Arsić

ZANIMLJIVOSTI

„Društvena zavjera“ – piše istoričar Predrag Arsić

 

Ovaj pojam uvodi se koliko se sjećam krajem osamdesetih ili početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Ovo važi za naše prostore kada polako počinje da se prihvata zapadni način uticaja na štampu, elektronske medije i tako dalje. Do tada, kod nas je važio onaj način „Ovo je istina, a ko ne vjeruje ide na ubjeđivanje dok ne postane oduševljen tom istinom“.

Ovaj novi sistem ima široko polje djelovanja bez ikakve prisile. Sa jedne strane, ako je u interesu da masa ili pojedinac prihvati ponuđenu tvrdnju to se plasira na jedan poseban način. Ta tvrdnja, tobože na naučnim osnovama, postaje „istinita“ uz navođenje nekih imena i događaja. Drugi oblik je da se iznese tvrdnja koja se ne dokazuje, ali ostavlja čitaoca u nekoj vrsti i vjerovanja i sumnje.

Ove dvije metode se primjenjuju najčešće u takozvanoj „žutoj štampi“, u izjavama javnih ličnosti i svih onih koji pokušavaju uticati na neku ciljnu grupu. Treći oblik, i najčešći, da sa ove dvije riječi neko obesmisli ili ismije neku tvrdanju, bez obzira da li je ona tačna ili ima dio istine koja se ne smije znati. Po logici stvari taj pojam u svom djelovanju ima svoj smisao u trenutku svog nastanka, a kada počne svoje djelovanje to je već društvena posljedica. Ovo sam sigurno pročitao kod Umberta Eka koji je svojim kolosalnim dijelom „Fukoovo klatno“ demistifikovao razna djelovanja tajnih društava i njihovog uticaja. Eko, kao veliki poznavalac činjenica i logičar, je u tom dijelu na jedan dosta duhovit, a prije svega studiozan način, opisao moguće i nemoguće. Najveća njegova zasluga i poruka je „Misli svojom glavom“.

U ovo vrijeme ogromnog broja informacija problem je razlučiti „šta je istina“. E, ovo je najveći problem. Sa tim se najviše manipuliše. Pristalice ovog pravca koji govori o kontroli svijeta od strane raznih tajni i polutajnih elitističkih udruženja pa do uticaja vanzemaljaca, daju idealnu šansu onima koji ismijavaju svaku teoriju o kojoj ne žele uopšte da raspravljaju. Na taj način daju vjetar u leđa tim tvrdnjama, pošto čitalac razmišlja „čim on tako negira nešto ima“. I jedni i drugi su u službi zbunjivanja mase. Kada je masa zbunjena, njome se najbolje vlada.

Vaš Shooter!

O prošlosti i događajima i ja imam stvarno mnoga pitanja. Dosta tih stvari  nema neko konačno objašnjenje, ali onda sebe ubijedim da je to nauka i da nikada nema konačnog objašnjenja. Zbog toga se to zove naučni pristup rješavanju problema. U nauci se sve provjerava i u sve sumnja, ona teče. Mnoga pitanja traže odgovore, ali sam siguran da su neke nedorečenosti iz prošlosti plod čiste slučajnosti, a da su kasnije to proglašene nekim svjetskim tajnama. Sa tim se manipuliše s vremena na vrijeme da se ne bi tražili odgovori na prava pitanja. Nikada nisam posumnjao da ne postoji neka kontrola jedne manje grupe ljudi na svjetske događaje. Nisu to neki ljudi koji se kriju i smišljaju svjetske zavrzlame. To su prebogati i, s tim, veoma uticajni ljudi koji zbog svog održanja uticaja kreiraju privredne, ekonomske i političke forme. Za realizaciju ideja koriste svoje potčinjene (ekonomiste, privrednike i političare) i ljude od povjerenja. Djelovanje je javno i bez mistike. U bogatim i moćnim državama to se zove „Duboka država“, kod nas „Čaršija“. Kada Zone Zamfirsko pita oca da ide da igra u kolu, bogati i moćni Hadži-Zamfir odgovara: „Jok mori, čorbadžijsko je da plati kolo i da gleda, a sirotinja da trupa“.

Po meni, to je jednostavno i veoma javno djelovanje. Nazovi tajna udruženja bogatih i moćnih, sa nekim mističnim ritualima je ekstravagantno ponašanje elite sa ciljem opčinjavanja nas običnih smrtnika i uvjeravanja u njihove natprirodne moći. Taj princip je prisutan od početka vladavine čovjeka nad čovjekom. U današnjem vremenu taj uticaj moćnih nad nemoćnim je još otvoreniji i brutalniji. To je tako kako je, za sada. Na mladim pokoljenjima je da svojim obrazovanjem i elanom njihovu moć polako pretvaraju u svoju snagu.

Sada, trenutno, mi se nalazimo u tranziciji iz komunizma u feudalizam (definicija preuzeta iz skoro pročitanog romana „Grad tajni“). Ovo je pravo objašnjenje našeg vremena, a uvijek sam se divio ljudima koji sa malo riječi objasne mnogo. Naš neofeudalizam, možda, nam je i nužan pošto smo preskočili tip poznog feudalizma iz razumljivih razloga. Kod nas je sve bilo na preskoke, i kapitalizam i komunizam, tako da nam ovo dođe kao popravni. Društvene i ekonomske odnose često upoređujem sa prirodnim. Priroda ima jedinu čistu i neselektivnu pravdu. Nema preskakanja, sve se mora proći. Kao kod čovjeka, što si propustio u djetinjstvu i mladosti moraš nadoknaditi kad tad.

Šta sve ima da nadoknadimo? 

Arsić Predrag