Tihomir Nestorović, najstariji aktivni novinar u BiH – Novinarstvo kao sudbina

MA Izdvojena REGIJA BIRAČ ZVORNIK

Tihomir Nestorović, najstariji aktivni novinar u BiH

Novinarstvo kao sudbina

 

Svaki tekst je kao otisak prsta. I baš preslikava dušu i lik novinara. Tihomir Nestorović, urednik BN televizije u Bijeljini, najstariji je aktivni novinar Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, uopšte. Novinarstvom se počeo baviti u Zvorniku, prije četrdeset i pet godina, još kao učitelj u selu Petkovci, pisanjem za tadašnji list Glas sa Drine.

Bio je u prvoj redakciji Radio Zvornika, a zatim punih sedamnaest godina dopisnik Radio Sarajeva iz zvorničkog Podrinja. Sarađivao je sa listovima Front slobode iz Tuzle i Zadrugar iz Sarajeva, a početkom posljednjeg rata prelazi u Novinsku agenciju Srna. Posljednjih dvadeset godina urednik je Radio-televiziji BN u Bijeljini.

U svom bogatom stvaralačkom opusu ima nekoliko hiljada radijskih, novinskih, agencijskih i televizijskih priloga o Zvorniku i Zvorničanima. Samo na Radio Zvorniku, pored ostalog, uredio je i vodio 700 jednočasovnih emisija za selo i poljoprivredu. Dobitnik je velikog broja nagrada za svoj rad, među kojima je i Zlatna značka, Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, a Udruženje kulturnih stvaralaca Srbije Zavičaj dodijelio mu je Nagradu za životno delo.

Pisao je i piše o svim segmentima života u zvorničkom kraju, o Birču, Spreči, Semberiji, Mačvi… Zajedno sa novinarskom legendom Kamenkom  Katićem, snimio je sedamdeset i pet putopisnih reportaža u koprodukciji RTS- a i BN televizije, a više od dvadeset tih emisija je o Podrinju u serijama Priče zavičajne i Zapisi iz Podrinja. U listu fabrike glinice Birač, sada Alumine, i sada piše o Zvorniku i Zvorničanima – o gradu na lijevoj obali Drine.

– Biti novinar, podjednako je lijepo i na početku karijere, ali i kada ona poodmakne, kada se nanižu godine. A to nizanje godina se i ne primjećuje niti se one broje, jednostavno radiš svoj posao, nastojiš da svakom novom viješću, napisom, reportažom ili emisijom, pokažeš da postojiđ, da si vještiji, pismeniji, iskreniji i da traješ. Čitaoci, slušaoci i gledaoci, ne mogu se prevariti niti potkupiti. Dovoljno je samo malo neopreznosti, pa da sve što si postigao postane sasušena travka – govori Nestorvić na svoj osobeni način.

Dodaje da se sve vrijeme trudio da mu tekstovi i govor ne zarđaju ili okoštaju, jer su jezik i novinrstvo žive materije i uvijek su u nekoj evoluciji i kretanju. Razvijaju se i miješaju isto kao i sve ostalo u životu.

– U novinarskom poslu ništa nisam prepuštao slučaju, isksutvu i rutini. Uvijek sam se dobro pripremao kako za kratku agencijsku vijest, tako i za reportaču i emisiju kao i te daleke 1974. godine, ali i ove 2020. godine. Stariji novinari su govorili, a ja to prenosim mlađima -čitalac, gledalac ili slušalac, neće osjetiti da ti u redakciji za mikrofonom ili kamerom smrde čarape ili da si se najeo bijelog luka, ali će odmah osjetiti da ne znaš i da si nesiguran u poslu. I nikad se ne zna ko te i gdje sluša, gleda ili čita na kugli zemaljaskoj – majstor pisane riječi i reportaže pun je optimizma i energije. Kada bih mogao da se rodim trista puta, novinar bih bio tristo i jedan put. Valjda mi je to dao usud. To je nešto neobjašnjivo, neka sila ili snaga koja upravlja mojim poslom i životom. Ne mogu se tome oduprijeti, ali i neću. To mi je suđeno, šta li? Ja još jedino znam pisati i govoriti. Uvijek hodim, brodim i ljudujem. Pišem, kazujem i slušam. Kada me pitaju, kako pronalazim priče, odgovrim: – Ne tražim ih, one same trče za mnom – kaže Nestorović. 

Ovaj stvaralac uvijek za sebe kaže da je zvornički Semberac i semberski Zvorničanin, te da mu je Zvornik u srcu i duši jer je u ovom gradu počeo, uz novinarski i književni rad, zasnovao porodicu i stekao brojne prijatelje.

– Trideset sedam godina proveo sam u Zvorniku i njegovom Podrinju. Zato ga podjednako volim kao i Semberiju i Bijeljinu i moje selo Brodac, nedaleko od mosta na Savi kod Rače, gdje živim i stvaram. Podjednako se osjećam Zvorničaninom i Sembercem. Zvornik mi je mnogo dao, a ja nastojim da mu višestruko uzvratim dobrotom. Uostalom Zvornik je različit od svih gradova na svijetu. U njemu sam od semberskog čobanina postao novinar i književnik – dodaje Nestorović.

Zvorničani su prepoznali Tihomirov stvaralački rad i njegovu neraskidivu vezu sa njihovim gradom, pa su mu prije nekoliko godina dodijelili i visoko priznanje povodom, tada, Dana opštine – Zlatnu plaketu Stanko Nikolić. Ta mu nagrada mnogo znači jer, kako reče, ovo priznanje nije ni rođačko ni stranačko, niti je naručeno. Ono je iskreno. Uostalom takve su i sve nagrade koje je do sada dobijao. One namijenjene nije ni prihvatao.

– Posebno me raduje, što ovo priznanje nosi ime Stanka Nikolića, čovjeka po kome se prepoznaje Zvornik. On je, kao nekadašnji gradonačelnik daleke 1941. godine dočekao mladog kralja Petra Drugog Karađorđevića. Imao samč~ast da ga upoznam kao mlad novinar. Starac je uvijek bio elegantan, gospodstven i svjetski, domaćin – priča Nestorović, a mi bismo dodalo baš onakav kakav je i Tihomir Nestorović, majstor pisane riječi, semberski Zvorničanin i zvornički Semberac.

Romani

Novinar i pisac Tihomir Nestorović je dugogodišnji član Udruženja književnika Srbije (UKS). Napisao je dvadeset i jednu knjigu proze, među kojima su romani Miona Bročanska, Dve dodole, Jana, Teodor, Ilinčići, Jablanovi Snene Zvezde i Pansion gospođe Hadživuković. Roman Ilinčići, dobio je nagradu Janko Veselinović UKS i opštine Bogatić u Mačvi, a proglašen je i za najbolji istorijski roman napisan na srpskom jeziku u 2016. godini. Jablanove Snene Zvezde posvetio je svom prijatelju i kolegi, ikoni televizijskog novinarstva Kamenku Katiću. Sa grupom svojih kolega je objavio posthumno i knjigu poezije rano preminulog zvorničkog novinara i pjesnika, svog dugogodišnjeg prijateqa i kolege Branislava Maksimovića.

 

Tri hiljade reportaža

U svom četrdesetpetogodišnjem novinarskom stažu Tihomir Nestororvić je uradio oko tri hiljade novinskih, radijskih i televizijskih reportaža. Dobitnik je i Specijalne nagrade na Međunarodnom festivalu reportaže Interfer za televizijsku reportažu o katastrofalnim poplavama u Semberiji 2010. godine pod nazivom Kada je ravnica plakala.

„Na Filipovom putu“

Sa grupom književnika iz Beograda, Loznice, Šapca, Šida, Sremske Mitrovice i Bijeljine, uz podršku UKS i BN televizije, već deset godina organizuje književnu manifestaciju pod nazivom Na Filipovom putu, posvećenu svom slavnom zemljaku epskom pjesniku Filipu Višnjiću, koji je svoje stvaralaštvo baš započeo u Nestorovićevom selu Brodac – kod bijele bročanske crkve na razmeđi osamnaestog i devetnaestog vijeka.

Za infobirac.net: Drago Gajić