Opraštanje maturanata i razrednika – pročitajte kako se zvornička profesorica Cvijeta Đurđić oprostila od svojih učenika

ZVORNIK

Opraštanje maturanata i razrednika – pročitajte kako se zvornička profesorica Cvijeta Đurđić oprostila od svojih učenika

 

Pojava korona virusa poremetila je mnoge životne rutine i navike, a tako je bilo i sa školom. Prilikom prekida nastave u martu mjesecu sigurno niko od učenika nije mislio da ove godine neće vidjeti špalir maturanata kroz glavne gradske ulice. Svjedoci smo da su se brojni prosvjetni radnici na dirljiv način oprostili od svojih učenika, a jedan takav oproštaj svojim maturantima priredila je i profesorica srpskog jezika i književnosti u zvorničkom SŠC Petar Kočić Cvijeta Đurđić. Pročitajte:

Mom IV-1, na rastanku
Da je ovo normalna godina, danas bi maturantima generacije 2020. bio posljednji nastavni dan. Danas bi škola odjekivala od pjesme, vriske, smijeha. Miješale bi se suze s osmjesima dok ih gledamo kako, uz pjesmu i trubače, odlaze iz škole. Danas i jeste posljednji školski dan, ali drugačiji od svih drugih. Uvijek je teško rastati se od jedne generacije, ali ovaj rastanak je posebno težak. Ovo je generacija koja je, po mnogo čemu specifična, pa i po tome što su prva generacija maturanata koja je srednju školu završila na daljinu. Nažalost!

Oni su, jednostavno, otrgnuti iz školskih klupa, a da nisu ni znali da tog 10. marta posljednji put svi zajedno sjede u njima. Oni su generacija kojoj je ukradeno posljednje proljeće djetinjstva ( nekako, sve dok idu u školu, još uvijek su djeca). Proljeće, koje je trebalo da im bude najljepše u životu i to im niko, nikada ne može vratiti. Sva druga se mogu nadoknaditi. Ovo njihovo, ne! Oni su prva generacija koja svoje školovanje neće završiti uz tradicionalno kolo ispred škole i trubače. Prva poslijeratna generacija koja neće imati matursko veče koje su s nestrpljenjem čekali… Njihova mladost je privremeno zaustavljena baš onda kad joj se najviše žurilo.
Oni su zaslužili najveći aplauz!


Dragi moji maturanti, Marija, Mladene, Saro, Marija, Anja, Кiko, Mia, Helena, Đorđe, Nina, Aleksa, Đole, Кosta, Andrej, Suzo, Valentina, Marko, Aco, Tina i Nikola, da sam znala da nam je onog utorka posljednji čas, sigurno vam ne bih dala da radite pismeni. Održali bismo naš omiljeni čas- odjeljenjsku. Žao mi je zbog toga. Žao mi je što niste doživjeli onu euforiju koja uvijek prati kraj školovanja. Žao mi je što sam se nekad ljutila na vas ( a vi znate da sam često i glumila). Žao mi je što vaša mladost i ljepota neće 29.maja zablistati na ulicama Zvornika. Žao mi je zbog mnogo čega, ali mi je drago što ste u ovu školu došli kao pomalo uplašena djeca, a iz nje odlazite kao formirani, dobri ljudi. Drago mi je što sam bila dio vašeg odrastanja.

Želim vam raširena krila, vedro nebo i vjetar u leđa! Želim vam da ostvarite sve svoje snove! Želim vam svu sreću ovog svijeta, ma gdje bili!
A za pet godina ćemo se ponovo okupiti u kabinetu br.15, donijeću dnevnik i održaćemo odjeljenjsku…
Voli vas vaša razredna ❤️❤️❤️

FOTO: Arhiva prof. Đurđić i njenih učenika