Bračni par Lidija i Vojin Pažin simboli zvorničkog školstva

MA Izdvojena ZVORNIK

Bračni par Lidija i Vojin Pažin simboli zvorničkog školstva

 

Rijetki su bračni parovi koji su toliko dali jednoj profesiji kao što je srednjoškolskom obrazovanju u Zvorinku dao bračni par Pažin, koji su se i upoznali u školi, potom zavoljeli, i cijeli život provode zajedno. Lidija Pežin je gotovo cijeli radnik vijek provela kao profesorica srpskog jezika, a Vojin je jedan dio karijere radio kao profesor matematike i fizike i direktor škola, a drugi dio kao direktor dva zvorničke preduzeća.

Lidijin život je vezan za Zvornik, gdje je rođena 1943. godine, a njena baka je bila Ruskinja, plemićkog porijekla što će joj značajno pomoći kada na fakultetu bude izučavala ruski jezik i kasnije predavala taj predmet u školi.

 – Po završetku srednje škole u Zvorniku, otišla sam na studije u Beograd, gdje sam na Filološkom fakultetu upisala odsjek za Jugoslovensku književnost i srpski jezik. Prije diplomiranja sam jedno vrijeme radila u Glamoču, gdje sam predavala ruski jezik, koji se zbog porodičnih okolnosti govorio u našoj kući, te u muzičkoj školi jer sam završila nižu muzičku školu u Zvorniku na odsjeku za klavir. Nakon diplomiranja 1967. godine, vartili smo se u Zvornik, gdje sam počela da predajem srpski jezik do svoje penzije 2005. godine – prisjeća se profesorica Lidija.

Kroz svoju karijeru imala je odličnih učenika, izuzetnih recitatora, dobrih generacija, a posebno pamti onu prvu koja je završila nekoliko godina nakon posljednjeg rata.

 – To mi je bila najbolja generacija u kojoj je bilo sedam „vukovaca“, a prosek odjeljenja je bio 4,7. Svi učenici iz tog odjeljenja su postigli velike uspjehe i izgradili karijere u različitim oblastima života – kaže Pažinova, koja je dva puta nagrađivana za svoj prosvjetni rad.

 – Prije rata sam nagrađena Plaketom opštine Zvornik jer sam svake godine uređivala dio programa prilikom različitih svečanosti, a kasnije i Zlatnom medaljom „Stanko Nikolić“. Pored uspjeha sa recitatorima, vodila sam i sve ostale sekcije. Pred sam kraj prosvjetne karijere sam držala časove interaktivne nastave, odnosno toliko sam vladala materijom da sam u aprilu držala tu vrstu nastave, a nekoliko mjeseci kasnije sam otišla u penziju, dakle uživala sam u prosvjetnom radu – navodi Pažinova i dodaje da je svog supruga upoznala u školi.

 – Prvi susret je bio u trećem razredu gimnazije jer je on bio moj profesor matematike. Kada sam upisala fakultet mi smo se zbližili i zavoljeli te je zbog mene i on prešao iz Sarajeva u Beograd da studira matematiku. Prije nego što smo diplomirali smo se vjenčali i dobili sina – priča Pažinova.

Njen suprug Vojin kaže da ga je slučajnost dovela u Zvornik.

 – Nakon promjene zakona o broju prenijetih ispita, imao sam slobodnog vremena te godine i u novinama vidio oglas za posao profesora metamtike u Sapni kod Zvornika. Odmah su me primili. I ne samo tu, nego i u srednju školu jer nije bilo kadra, a još nisam bio diplomirao. Dugo vremena sam imao dvije norme. Nedugo zatim kolege su me izabrale i za v.d. direktora škole tako da sam ja svojoj supruzi bio i profesor i direktor – kroz smijeh priča Vojin.

U toku svoje karijere Vojin je predavao matematiku i fiziku, učestvovao u osnivanje Tehničkog školskog centra i bio direktor u svim zvorničkim srednjim školama. Potom je bio direktor SIZ-a i finansijski dirketor u Fabrici glinice „Birač“. Kao direktor TŠC-a uspio je radnicima da obezbijedi skoro 20 odsto veće plate jer su imali veliki broj vanrednih kandidata na polaganju državnog vozačkog ispita.

– Svi moji radnici u TŠC-u su bili stambeno zbrinuti, a čak je i poslužiteljka imala svoju garsonjeru u Malom Zvorniku – ističe Pažin, koji je prošle godine imao i neobičan jubilej sa bivšim učenicima, 50 godina mature.  

Ono na šta su Pažini posebno ponosni jesu njihova djeca, sin i kćerka, Aleksandra, specijalista interne medicine, i Aleksandar, specijalista ginekologije, odnosno dvije unuke koje su završile Fakultet organizacionih nauka, jedna je završila i postdiplomski, a unuk sada završava gimnaziju u Zvorniku.

Magistar „iz inata“

Kada su Vojina Pažina imenovali za direktora SIZ-a, od kolega koji su završili „večernje škole“ dobio je primjedbu da su izgubili dobrog profesora i dobili „lošeg“ direktora. 

 – Zato sma upisao postdiplomski na Ekonomskom fakutletu u Subotici, položio razliku premeta i u roku magistrirao. Za vrijeme kada sam bio direktor SIZ-a u Zvorniku, odnosno 80-ih godina prošlog vijeka, je napravljeno više stambenih zgrada nego za prethodnih 30 godina. Napravljeni su Z-blokovi, B-blokovi, uveden plin, izgrađena dva dijela toplane – ispričao je Pažin, koji je na ovaj način sve svoje „kritičare“ demantovao.

(infobirac.net)