Proslavljeni košarkaš Marko Šćekić: Najdraži mečevi u karijeri su mi oni koje sam odigrao za Univerzitetsku reprezentaciju Srbije

SPORT ZVORNIK

Proslavljeni košarkaš Marko Šćekić: Najdraži mečevi u karijeri su mi oni koje sam odigrao za Univerzitetsku reprezentaciju Srbije

Malo je košarkaša iz Republike Srpske koji mogu da se pohvale uspjesima i rezultatima koje je tokom dugogodišnje karijere napravio rođeni Zvorničanin Marko Šćekić. Osvajao je titule prvaka Republike Srpske, Njemačke i Crne Gore, te Kup Crne Gore i Super Kup Italije, a sa Univerzitetskom reprezentacijom Srbije je 2005. godine osvojio bronzanu medalju u Izmiru. Tri sezone je igrao najjače klupsko takmičenje u Evropi, a u Evroligi je nastupao za njemački Oldenburg i italijanski Kantu. Tri sezone je igrao i u Evrokupu i to za poljski Turov, Budućnost i Vareze. Na početku ove sezone uplovio je u trenerske vode i sa klupe predvodio ekipu Borca koja je postala novi prvak Republike Srpske i na taj način izborila plasman u Premijer ligu BiH. 

– Trenirao sam odbojku i to mogu reći sa velikim uspjehom, jer sam bio školski prvak Republike Srpske sa jednom odličnom generacijom odbojkaša među kojima su bili Branislav Petrović i Toplica Popović, koju je trenirao Mirko Popović. U odbojci je uvijek bio deficit sa visokim igračima, tako da sam odmah zauzeo poziciju srednjeg blokera, iako sam bio jako pokretljiv i dobar u polju. Da sam ostao u odbojci vjerovatno bih napravio nešto više, jer sve što sam napravio u košarci moram da zahvalim treningu, volji i upornosti. Presudnu ulogu da pređem sa odbojke na košarku je imao moj pokojni otac Branko koji je bio u prijateljskim odnosima sa Nikolom Spasojevićem iz KK Drina. Pored toga i drugari sa kojima sam išao u razred i stanovao u istoj zgradi su trenirali košarku, tako da sam se posvetio igri pod obručevima i nisam pogriješio – rekao je Šćekić. 

Kao najveći uspjeh u karijeri Marko Šćekić ističe osvajanje titule prvaka Njemačke sa Oldenburgom.

– Pored titule sa Oldenburgom, moram da istaknem i da sam igrao finale prvenstva Poljske sa ekipom Turova. Sa Turovom sa igrao fajnal-ejt Evrokupa i izgubili smo od Dinama iz Moskve koji je u finalu tog takmičenja poražen u susretu sa Huventudom. Za Moskovljanje su tada igrali Vujanić, Domerkant, Javtokas, Focis, a sa klupe ih je predvodio Svetislav Pešić. Poraženi smo u četvrfinalu, ali to je u to vrijeme bio fantastičan rezultat za poljsku košarku – ističe Šćekić.

U svojoj bogatoj karijeri Šćekić je odigrao trideset evroligaških mečeva i isto toliko u Evrokupu.

– Igranje u Evroligi je jedno  fantastično iskustvo za svakog igrača. Zbog organizacije, kvaliteta i činjenice da igrate protiv najboljih ekipa u Evropi, te mečeve pamtiš dok si živ. Naša košarka će teško dostići taj nivo i klubovi iz BiH su daleko od Evrolige, iako nije nemoguće. To prvenstveno kažem zbog činjenice da je jedne sezone Igokea trebala po svim rezultatima igrati to takmičenje, međutim nekim zakulisnim radnjama je ostala bez toga. Treba mnogo ulaganja, a iako mi imamo puno talentovanih igrača i oni ako šta vrijede odu veoma rano iz klubova – rekao je Šćekić.

U svojo karijeri Šćekić nikada nije igrao za Zvezdu ili Partizan, ali mu je od djetinjstva crveno-bijeli dres u srcu.

– Moj pokojni otac Branko je bio veliki navijač Crvene Zvezde. Moj prvi dres koji sam ikada obukao je bio Zvezdin i na njemu je pisalo Mister baby. Toga se odlično sjećam i to je bilo 1988. ili 1989.godine. Nakon toga sam dobijao majice, šalove i još neke Zvezdine rekvizite, tako da sam navijač crveno-bijelih od malih nogu. Nisam onaj tvrdokorni navijač navijač koji navija protiv nekih drugih klubova, već isključivo podržavam Crvenu Zvezdu. Na kraju moj kum Marko Simonović je igrao za Zvezdu, trener je bio Dejan Radonjić koji me je trenirao u Budućnosti, pomoćnici su bili Dragan Gačević i Saša Kosović tako da pomno pratio i pratim igre tima sa Kalemegdana – rekao je Šćekić.

Tokom karijere Marko Šćekić nije oblačio dres najbolje rerezentacije Srbije, ali je igrao za Univerzitetsku reprezentaciju SCG koja je 2005. godine osvojila bronzu u Izmiru.

– Najdraži mečevi u karijeri su mi oni koje sam odigrao za Univerzitetsku reprezentaciju Srbije. Kada sam obukao dres sa grbom Srbije i istrčao na parket, osjećaj je bio jedinstven i prošli su me žmarci. Imao sam ,,nesreću” da igram u vrijeme kada su za Srbiju igrali Radmanović, Krstić, Rebrača…Takoda nikada nisam stigao do dresa A reprezentacije Srbije, a nisam mogao da obučem dres neke druge reprezentacije, iako sam imao pozive iz BiH. Nisam mogao da igram za reprezentaciju za koju ne navijam svim srcem, a tada sam navijao za SCG. Igranje za reprezentaciju treba da dođe iz srca, a ne iz neke koristi, tako da nisam igrao ni za BiH – zaključio je Šćekić.

Nakon završetka košarkaške karijere Šćekić se posvetio trenerskom poslu na klupi Borca. U svojoj debitanstskoj sezoni osvojio je titulu prvaka Republike Srpske.

– Trenerski posao je nekako bio logičan slijed događaja i eto ostvario sam plasman u Premijer ligu BiH sa ekipom Borca. I naredne sezone ću voditi tim u najkvalitetnijem takmičenju u državi. Već smo počeli sa nekim planovima i zajedno sa upravom kluba se spremamo za sledeću sezonu – zaključio je Šćekić.

infobirac.net