Njegoševa zavjetna crkva – hram bez hrama

SVIJET

Njegoševa zavjetna crkva – hram bez hrama

 

Njegoševa izričita želja je bila da ga sahrane na Lovćenu, u crkvici koju je podigao i posvetio svom stricu Svetom Petru Cetinjskom, 1845. godine. Kada je, šest godina kasnije, u 38. godini umro, zbog nevremena nije sahranjen u svojoj zavjetnoj crkvi, već je to učinjeno četiri godine kasnije. I grob i crkva više puta su rušeni i obnavljani, od Austrougara i Italijana, do socijalističke vlasti, a apeli Mitropolije da se Njegoševa zavjetna crkva obnovi ostali su bez odgovora.

I ekipa RTS-a je, kao vladika Rade, Lovćen gledala iz Njeguša, jer nije dobila saglasnost za snimanje Mauzoleja. I baš ta vječna kuća šest puta sahranjivanog Njegoša svjedoči kako se oko velikih ljudi razgorijevaju neprilična sporenja. Grob na Jezerskom vrhu i crkvu kojoj je on u temelj stavio prvi kamen prvi su rušili Austrijanci.

 – Kada su gađali iz Bokokotorskog zaliva kapelu na Lovćenu, oni su je srušili, 1916. godine i namjeravali su da se podigne spomenik oslobodiocu Franju Josifu – kaže Jovan Markuš, koordinataor za zaštitu kulturnih dobara Mitropolije crnogorsko-primorske.

Obnovljena je od preostalog kamena 1925. godine, zahvaljujući pomoći kralja Aleksandra Karađorđevića i u nju vraćeni Njegoševi zemni ostaci. Oštetiće je potom i Italijani 1942. godine, a trideset godina kasnije socijalistička vlast potpuno srušiti.

Tako je mermerni mauzolej, djelo velikog vajara Ivana Meštrovića, zasjeo na vrh Lovćena, umjesto Njegoševe zavjetne crkve i kapele. Novo impozantno zdanje podsjeća na staroistočne vladarske grobnice, a kamen Njegoševe crkve i kapele odložen je na Ivanova Korita.

 – Suština je da se zaboravi da je on bio pravoslavni episkop, da se zalagao za ujedinjenje i oslobođenje Srpstva, da se on svede na ljubavnog pjesnika, a da se o ‘Gorskom vijencu’ ništa ne zna, naročito ne činjenica da je posvećeno voždu Karađorđu – ističe Budimir Aleksić, profesor Cetinjske bogoslovije.

Mitropolija crnogorsko-primorska je više puta pozivala da se Njegoševa grobna crkva obnovi na proširenju kraj mauzoleja. Do sada, to nije učinjeno. Njegoš nema svoj hram, već samo grobni spomenik.

 – Ime mi je vjeroljub, prezime mi rodoljub, Crnu Goru, rodnu grudu, kamen paše odasvudu. Srpski pišem i zborim, svakom gromko govorim, narodnost mi srbinska, um i duša slavjanska – istakao je Markuš Njegoševe stihove i dodao: E zbog takvih stvari ne postoje ni crkva ni Njegoševa grobnica danas na vrhu Lovćena.

Ali, širom Crne Gore, Republike Srpske i Srbije niču Njegoševe zavjetne crkve, kao odjeci sa Lovćena da nije Njegoš onaj za čije mjesto u vječnosti treba strahovati.

(Izvor: rts.rs)