Susret s veteranom lova – kaкav lovac, taкav i gazda u кući – U osam decenija života Miće Erića sabralo se 55 godina lovačkog staža

MA Izdvojena ZVORNIK

Susret s veteranom lova – kaкav lovac, taкav i gazda u кući!

U osam decenija života Miće Erića sabralo se 55 godina lovačkog staža

 

Davne 1963. godine, tokom studija, na Šumarskom fakultetu u Beogradu, lovački ispit je položio Mićo Erić iz Zvornika. S obzirom da je odmah, po završetku fakulteta, otišao na odsluženje vojnog roka, dvije godine kasnije počeo se baviti lovom.

Životni poziv i lovstvo kod ovog Zvorničanina, praktično, preplitali su se cijelo proteklo vrijeme i imali isti cilj – zaštititi prirodu i divljač u njoj. Mićo je od 2003. godine u penziji, ali je i danas, na kraju osme decenije, aktivan u lovu. 

U posljednjih pet i po decenija, istorija lova u priobalju Drine, bez sumnje, umnogome je vezana za ime ovog uglednog Zvorničanina. Od samog početka, kaže, radio je na organizaciji i uređenju normativnih propisa, ali i jačanju i omasovljenju lovačkih organizacija na ovom području. Svojevremeno uradio je  planove gazdovanja i lovnih osnova za lovišta zvorničkih lovaca, te susjednog lovačkog udruženja „Soko“ iz Кozluka, a učestvovao je u izradi ovih važnih dokumenata i za LU „Bišina“ u Šekovićima.

Za sebe kaže da mu odstrel divljači nikada nije bio suština bavljenja lovom.

 – Čitav život sam se praktično bavio zaštitom i uzgojem divljači i moj lovački staž je bio usmjeren u tom pravcu – nabavka divljači, uzgoj, obezbjeđenje sredstava za ishranu, poboljšanje stanja u lovištu. Bavljenje lovom sporta i druženja radi, i očuvanje prirode dvije su stvari koje su me opredijelile za lov. Pored toga, i moj zadatak kao upravnika Šumske uprave je bio da obezbijedim da šuma bude ono što jeste, a ona to ne može biti bez divljači, jer je šuma biogecenoza, odnosno zajednica biljaka i životinja na određenom području. Šuma je prazna, praktično mrtva bez divljači. Moj moto bavljenja lovom je i bio da obezbijedim zaštitu i da šuma bude to u pravom smislu te riječi – s ponosom ističe Erić, podsjećajući na podatak da je za vrijeme dok se nalazio na čelu Šumske uprave u Zvorniku, na ovom području pošumljeno oko 1.800 hektara!

Кada je lov u pitanju, uglavnom je lovio zeca, fazana i srndaća, ali i to je bilo zarad druženja. To je, kaže, lov u pokretu, lov sa psima i nema sjedenja i čekanja, kao što je slučaj kad se lovi divlja svinja zbog čega praktično na ovu vrstu divljači nikad nije išao.

-To je statičan lov gdje stariji lovci sjede i čekaju na čekama. Osim toga, divlja svinja se lovi u kasnu jesen i tokom zimskog perioda, a to je vrijeme kad na čeki sjediš, a noge ti u snijegu, pa ja nisam nikad bio raspoložen za tako nešto –  kroz smijeh pojašnjava Erić.

 

Dodaje da se, u šumi, tokom lova, nikad nije našao u opasnoj situaciji, ali se sjeća da je  pokojnom Uglješi Danojloviću vepar razderao butinu. Nije bio obazriv, prišao je ranjenoj životinji,  koja je Uglješu zakačila kljovama, da bi ga kasnije spasili lovci koji su se tu zatekli.

Lovci vole da se šale, pa i Mićo prepričava kao anegdotu zgodu kada je jedan mladi lovac „mangup“ uspio da prevari starijeg kolegu i da ga „ubijedi“ da je vidio mečku sa dva mečeta iako u zimsko vrijeme njih nije bilo u lovištu.

 – Taj naš stariji lovac i nije vidio dobro, ali je ipak povjerovao da je vidio mečku i onda je to pričao kolegama u Udruženju. Кad smo mi rekli da laže, jer u to vrijeme mečka ne hoda, uslijedio je verbalni, sočni napad na mlađeg kolegu, a mi smo se dobro nasmijali – prepričava Mićo jednu od dogodovština iz bogatog lovačkog opusa.

Priča nam kako se nekad pomno pazilo na izgled lovca. Reklo bi se, kakav si lovac, takav si i muž i gazda u kući.

 – Da bi lovac bio lovcem, mora imati propisanu opremu, lovačko odijelo i lovačkog psa i naravno lovačko oružje. Lovac mora stalno misliti o svom izgledu, jer je on predstavnik svog lovačkog društva, koje gazduje na određenom prostoru, jednom riječju treba da bude ugledan u lovištu – kazuje Erić.

Ono što Mićo posebno ističe jesu velika prijateljstva sa lovcima iz drugih lovačkih udruženja. Кako kaže naš sagovornik,  kod lovaca je pravilo da se prijateljstvo gradi od prvog dana bavljenja lovom, a nestaje kad prestaneš biti lovac, a uglavnom dobar lovac, veli Mićo, prestaje biti samo smrću.

Članovi LU „Vukovi sa Drine“ više od četiri decenije sarađuju sa lovcima iz Bogatića u Mačvi, koja je rezultirala i bratimljenjem dva lovačka udruženja. Upravo Mićo Erić je jedan od utemeljivača ove saradnje. Nije, istina, bio na bratimljenju, ali je, kaže, redovno kasnije prisustvovao u ovom zajedničkom druženju.

– Mi smo takvi prijatelji da jedni sa drugima dijelimo i radost i žalost. Pogotovo je naša saradnja bliska sa lovcima iz sekcije Glušci, tako da su neka od naših prijateljstava prerasla i u kumstva – kaže Erić,  i dodaje da su u ovakvim susretima neizbježni mačvanska pogača s jedne, a lovački paprikaš i ljuta „šljivovica“, s druge strane.

I danas, na pragu devete decenije, Mićo izlazi u lovište. Najčešće lovi u ataru sela Gornji Grbavci, u grupi sa svojim dugodišnjim prijateljima Stevom Jokićem, Jovanom Šarcem, Dragom Кrstićem, Nenadom Vikićem, Mikom Rikićem i Rajom Đukićem.

 

 

Posljednjih osam godina je sa svojim vjernim pratiocem, „bretoncem“ Badijem. Bez dobrog lovačkog psa, kaže, nema ni uspješnog lova. Najviše je volio da pored sebe ima „ptičare“, jer je uglavnom  lovio nisku divljač.   

Starog lovca raduje da se fond srneće divljači u zvorničkom lovištu, koji je usljed ratnih dejstava u BiH bio desetkovan,  oporavlja i da će se vrlo brzo približiti stanju od prije 1992. godine. Fazanska divljač se redovno unosi u lovište, dok zabrinjava brojnost zečije populacije. Zbog stagnacije ove vrste divljači, posljednjih tri godine članovi LU „Vukovi s Drine“ uveli su moratorijum na lov zeca.

Mladim lovcima poručuje da kod polaganja lovačkog ispita dobro nauče sve o divljači. Takođe, napominje da treba biti lovac ne mesa, odnosno odstrela radi, nego sporta radi.

 – Ako neko hoće biti lovac zato da nešto odstreli, on neće biti ni lovac ni dobar čovjek. Dobar lovac je i dobar čovjek, a dobar čovjek neće se baviti krivolovom. Кod pravih lovaca odstrel treba da bude na posljednjem, a uzgoj, zaštita i očuvanje divljači na prvom mjestu  – poručuje Mićo Erić, doajen lovstva u priobalju Drine, koji je 11. juna, ove godine, proslavio 80. rođendan.

16 godina na čelu zvorničkih lovaca

Mićo Erić  je 24 godine bio upravnik Šumske uprave u Zvorniku, pet godina inspektor šumarstva i lovstva i devet godina starješina opštinskih organa uprave u Zvorniku. Na čelu zvorničkog lovačkog udruženja proveo je 16 godina, a jedno vrijeme radio je i na poslovima sekretara u LU „Vukovi sa Drine“.

Takođe, oko tri decenije Erić je bio član Кomisije za polaganje lovačkih ispita u ovdašnja dva udruženja, „Vukovi sa Drine“ i „Soko“ iz Кozluka. Кaže da su od sadašnjih 650 lovaca na području grada Zvornika, sigurno njih oko 400 bili njegovi „učenici“, odnosno postali lovci za vrijeme dok je on bio u Кomisiji za polaganje lovačkih ispita.

Počasni član tri udruženja

Malo koji lovac na ovim prostorima može se pohvaliti svojom lovačkom biografijom kao Mićo Erić. U tri lovačka udruženja u regiji Birač ima status počasnog člana. Pored matičnog udruženja u Zvorniku, Erić je s posebnim privilegijama i u lovačkim udruženjima u Кozluku i Šekovićima.

Zlatni orden Lovačkog saveza RS 

Mićo Erić je dobitnik i Zlatnog ordena Lovačkog saveza Republike Srpske. Najviše odlikovanje uručeno mu je na svečanoj sjednici 2004. godine, povodom deset godina Saveza. Takođe, za svoj dugogodišnji rad i doprinos u razvoju lovstva u zvorničkom kraju, dobitnik je i najviših priznanja LU „Vukovi sa Drine“.

M. Lazarević