Ljudi iz lovačke bilježnice – Svetozar Zekić, član LU „Bišina“ iz Šekovića

REGIJA BIRAČ ŠEKOVIĆI

Ljudi iz lovačke bilježnice – Svetozar Zekić, član LU „Bišina“ iz Šekovića

U RIZNICI LOVAČKIH TROFEJA I ČETIRI MEDVJEDA!
Svetozar Zekić jedan od najpoznatijih lovaca u regiji Birač

(„Iz lovačke bilježnice“)

Lovom ne može da se bavi svako. Lovac može da bude samo onaj ko voli prirodu, životinje i druženje, priča jedan od najpoznatijih lovaca u regiji Birač, Svetozar Zekić, iz Željeznika kod Šekovića, koji je u „lovačkim vodama“ blizu pola vijeka.
Iako zakoračio u drugu polovinu sedme decenije, čika Sveto je veoma aktivan član LU „Bišina“.
„I dalje idem u lov, u šumu, prirodu, zbog druženja i prijateljstva koja njegujem decenijama“, kaže Zekić, dodajući da ima prijatelje lovce u skoro svim obližnjim lovačkim udruženjima u regiji Birač.
Još kao dječak, osnovac, počeo je da se druži sa starijim lovcima. U lov ga, napominje, uveo Danko Popović, čuveni lovac iz Šekovića, krajem šezdesetih godina prošlog vijeka. Sa navršenih 18 godina i sticanja punoljetstva, stekao je pravo da polaže lovački ispit.
Prvu pušku, sjeća se, poklonio mu je djeda Blagoje. Bila je to sačmarica, „čerkićuša“, ruske proizvodnje, koju i danas ponosno čuva.

„U to vrijeme u Šekovićima je bilo malo lovaca. Mene su dočekali Nikola Radanović, Pero Lakić i Danko Popović, koji je bio i predsjednik lovačkog udruženja“, prebira po lovačkoj istoriji ovog kraja Svetozar Zekić.
U bogatoj lovačkoj karijeri, razumljivo, bilo je dosta i lovačkih uspjeha. Porodični dom Zekića, u naselju Željeznik, nadomak Šekovića, je pravi mali muzej lovačkih trofeja. Mnogi od njih bude u Svetozaru posebne uspomene.
„Najviše sam lovio lisice. Volio sam to nadmudrivanje sa njima. U jednoj sezoni, početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, odstrijelio sam 49 komada“, kazuje Zekić, napominjući da je u šekovićkom kraju uvijek bilo dosta ovih životinja.
U to vrijeme, kaže, bio je unosan lov na lisice.
„Kožure odstrijeljenih lisica prodavao sam u Visokom. Moglo se lijepo zaraditi. Eto, ja sam od toga sagradio sprat kuće“, ističe naš sagovornik.
Podjednako uspješan Svetozar je bio i u lovu na divlje svinje. Samo u prošloj sezoni, sa svojom lovačkom ekipom, „nanizao“ je sedam komada.

„Najčešće lovim u predjelu Bišine, gdje najviše ima divljih svinja“, kaže Zekić, čija lovačka grupa broji devet članova, uglavnom lovaca iz Željeznika, koji pripadaju sekciji Šekovići jedan.
Kod ovog veterana lova nema dileme šta je teže odstrijeliti – lisicu ili divlju svinju. Veći je izazov, priča, lov „garavih“ životinja.
Od pojedinih, trofejnih primjeraka, sačuvao je kljove divljih svilja, dok se meso, redovno, dijelilo među lovačkom družinom. Takav je slučaj i sa odstrijeljenim grlima srneće divljači.
Kao rijetko koji lovac u regiji Birač, ali i šire, Svetozar se može pohvaliti da u svojoj lovačkoj karijeri ima odstrijeljena i – četiri medvjeda!
„Ne, nije lovačka šala“, ne da se zbuniti veteran lova.
U to vrijeme, prije tridesetak godina, za svakog od njih platio je odstrijelnu taksu od po 1.000 njemačkih maraka na račun tadašnjeg Lovačkog saveza BiH.
„Poslije svakog odstrijela medvjeda bio sam najponosniji lovac, ali i čovjek u Šekovićima. Mojoj sreći nije bilo kraja. Dva medvjeda „pala“ su na Javorniku, a druga dva u predjelu Klašnice. Sve na području opštine Šekovići. Sačuvao sam neke od trofeja tih medvjeda“, rado se sjeća svojih lovnih dostignuća 68-godišnji lovac.
Svetozar je više puta imao bliski susret sa ovom opasnom životinjom, koja se i do današljih dana zadržala na ovim prostorima.
Tako je svojevremeno došao u posjed dva mečića, koji su, sticajem okolnosti, ostali bez roditelja.
O njima se brinuo jedan izvjestan period, dok ih nisu preuzeli nadležni iz lovačke organizacije BiH.

Svetozar nam priča kako svake godine učestvuje u hajkama na vuka koje organizuje ovdašnje lovačko udruženje, ali ga do sada nije pogledala lovačka sreća.
„Nikako da mi vuk izađe na nišan. Ima ih dosta u našem lovištu, namnožili se, prave velike štete stočnom fondu, ali i plemenitoj divljači. Nisam imao sreće da odstrijelim vuka, štaviše, osim tragova u snijegu, nisam imao priliku ni da ga vidim u lovištu“, kazuje Zekić, koji je, početkom februara ove godine, sa svojom grupom lovaca, uzaludno, na čeki, u predjelu Javornika, mjesta gdje je odrastao i na terenu koji poznaje kao sopstveni džep, čekao da se pojavi „gorski car“ Bišinske visoravne.
Dok god ga zdravlje i dobar pogled služi, Svetozar neće odustati od lova na vuka. Da bi, kako kaže, zaokružio riznicu lovačkih trofeja.
Ovaj nekadašnji mesar po profesiji, koji je posljednjih desetak godina u penziji, uvijek je spreman za druženje, lovačke dogodovštine, a kad se, u prirodi, nađe nešto ukusno poput lovačkog paprikaša ili drugih lovačkih specijaliteta, onda nije važno ko je bolji lovac i koliko ko ima godina.
„Lovci su dobri ljudi. Griješe svi koji misle da lovci samo odstrijeljuju divljač, oni se i brinu o divljači“, govori Zekić, koji među šekovićkim lovcima, ali i njihovim prijateljima, kolegama iz susjednih lovačkih udruženja, slovi kao jedan od predvodnika dobrog druženja i ljubitelja prirode.
Svoje bogato lovačko iskustvo Svetozar prenosi na svoje mlađe kolege.
„Uvijek im govorim da se lovci između sebe moraju poštovati, da među njima vlada iskrena ljubav prema divljači i prirodi. Lovačko udruženje smatram kao jednu veliku porodicu“, kazuje čika Sveto.
Uspješan lovac, kako kaže, ne bi bio da ne posjeduje kvalitetno lovačko oružje, ali i spremne lovačke pse. Dva „baraka“ su mu vjerni pratioci u lovu.
„Lov je danas skup sport, tako da nije lako biti lovac. Ljudi teško žive, ali lov je posebna ljubav, koju samo lovci i pravi ljubitelji prirode i druženja mogu da razumiju“, poručuje Svetozar-Sveto Zekić, jedan od najpoznatijih lovaca u regiji i počasni član LU „Bišina“.

Mišo LAZAREVIĆ

( Obavještavamo posjetioce sajta i fb stranice da ćemo ubuduće imati rubriku iz lova koju će pripremati  Mišo Lazarević)