Susret sa zavarivačima: Plamenim lukom spajaju metalne dijelove

MA Izdvojena ZVORNIK

Susret sa zavarivačima: Plamenim lukom spajaju metalne dijelove

 

 

U Radioničkom mašinskom održavanju, pod svodovima Mašinske radionice, u odjeljenju bravarske obrade, egzistira grupa zavarivača. Zatičemo ih na svojim radnim mjestima, preokupirani grijnim tijelima za autoklavne baterije na pogonu Raščinjavanje. Grupu od pet izvršilaca predvodi Stanoje Dukić, VKV zavarivač, majstor za sve vrste zavarivanja, sa više od tri i po decenije radnog iskustva, Milosav Marković je zavarivač specijalista sa više od dvije decenije rada na varilačkim poslovima, Siniša Nikolić je zadužen za autogeno zavarivanje, dok su Dalibor Tanić i Mladen Savić posljednje dvije godine dio ekipe zavarivača u „Alumini“.

Kažu da zavarivači svoj posao obavljaju prema odgovarajućoj tehničkoj i tehnološkoj dokumentaciji. Navode da su dokumentacijom određeni načini zavarivanja, alat, mašine i zaštitna sredstva. Postupak zavarivanja zavisi o materijalu koji se vari i svrsi predmeta koji se obrađuje. Pri zavarivanju električnim lukom i plinom dodaje se spojni materijal elektroda.

– Zanat za zavarivača sam završio 1983. godine u Kalesiji. Radio sam u tuzlanskom Umelu, na mnogim objektima u bivšoj Jugoslaviji. U termoelektranama Obrenovac i Kostolac, Željezari u Smederevu, kao i raznim brodogradilištima proveo sam dosta vremena – kazuje Stanoje, koji je u ovoj fabrici od 1996. godine.

Bio je, priča, akter svih velikih investicija u ovom kolektivu – od vertikalne peći na objektu Kalcinacija, rekonstrukcije dva kotla na Energani, do najnovijih investicionih projekata.

– Zavarivač je teško zanimanje. Radi se u specifičnim uslovima. Vršimo zavarivanje i navarivanje raznih vrsta materijala, sedmično znamo da potrošimo 30 do 40 kilograma elektroda – ističe Dukić.

Iskusni majstor kaže da je danas zavarivački kadar jako deficitaran, ne samo na ovim našim prostorima, nego i u regioni, pa čak i u Evropi i svijetu.

– Godinama su mladi izbjegavali da se školuju za zanatska zanimanja. Raduje nas da se to stanje mijenja i da u posljednje vrijeme kod mladih, bar ovdje u Zvorniku, vlada zainteresovanost za zavarivanje. Vidimo to i po broju učenika koji se školuju za varioce i koji nam dolaze na praksu iz Tehničkog školskog centra u Zvorniku – kazuje Dukić, koji sa svojim kolegama nesebično im prenosi znanje s namjerom da postanu dobri zavarivači.

Bogat varilački staž iza sebe ima i Milosav Marković, koji je, kako kaže, svojevremeno zanat „pekao“ kod najboljih majstora.

– Imao sam sreću da sam radio u jednoj od najsavremenijih fabrika rezervnih dijelova u BiH, u Varešu, gdje sam praktično izučio sve tajne ovog zanimanja – priča nam Marković, zavarivač specijalista. Svoje znanje i rad dokazivao je na mnogim objektima i gradilištima u Evropi, prije svega u Njemačkoj i Švajcarskoj.

Na pitanje kako se stvara dobar zavarivač odgovara:

– Treba voljeti ovaj posao, imati mirnu ruku, dobro oko, biti precizan i dobro poznavati materijale s kojima radiš.

Najmlađi u ovoj grupi su Dalibor Tanić i Mladen Savić. Približnih godina i radnog staža. Kažu da im je važno da ih starije kolege razumiju i pomognu im što više da postanu kvalitetni radnici.

– Prije dolaska u „Aluminu“, radio sam u dvije firme, posebno mi je bilo dragocjeno iskustvo iz „Termoelektra“ Brčko, na poslovima u elektranama, sa iskusnim majstorima – govori 26-godišnji KV zavarivač. Dalibor kaže da je mnogo naučio i u ovoj fabrici, prije svega od Stanoja Dukića. Poručuje da svoju budućnost vidi u ovoj fabrici, iako postoji izazov inostranstva.

Mladen Savić je šest godina proveo u Rudniku „Sase“ u Srebrenici, kao palilac mina. Pošto živi u Zvorniku, čim se ukazala prilika, zaposlio se u „Alumini“.

– Volim svoj posao, puno je izazova, kad se vari treba biti maksimalno odgovoran u radu – kazuje Mladen, dok plameni luk izbija iz njegovih ruku spajajući metalne dijelove na grejnim toijelima tik pored Mašinske radionice.

Posao zavarivača u svijetu je dobro plaćen, kod nas to još nije slučaj. Oni su tražen kadar i skoro nigdje ih nema dovoljno. Istina, ovdje na našem prostoru, zahvaljujući ponajviše inicijativi iz naše kompanije, u ovdašnjem Tehničkom centru, trenutno egzistira odjeljenje varilaca koji redovno dolaze na praksu u „Aluminu“. Nadamo se da se neće školovati za – inostrane poslodavce!

(Izvor: Fejsbuk stranica „Alumine“)