Bratunac: Izvedena monodrama posvećena Milunki Savić i egzodusu Srba

BRATUNAC


Bratunac: Izvedena monodrama posvećena Milunki Savić i egzodusu Srba

Zavičajno udruženje Srbi sarajevske regije iz Bratunca organizovalo je izvođenje monodrame Milunka Savić, posvećene srpskoj heroini i podsjećanje na 23 godine od egzodusa Srba iz sarajevskih opština nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Podsjetivši na egzodus iz Sarajeva od decembra 1995. godine do polovine marta 1996. godine, predsjednik ovog udruženja Vidomir Banduka rekao je da je važno govoriti o herojskoj borbi i žrtvi sarajevskih Srba da se to više ne bi ponovilo.

Banduka je naglasio da Srbi nisu željeli da budu građani drugog reda, ostavili su vjekovna ognjišta i sve što su generacije predaka stvarale i krenuli za slobodom koja nema cijenu.

– Čovjek može promijeniti sve, osim mjesta rođenja. Mi smo ostavili rodna mjesta i imanja i krenuli za slobodom, a sa nama su u drugi egzodus krenuli i mnogi Srbi koji su u toku rata izbjegli sa prostora Konjica i doline Bosne, koji su bili pod muslimanskom kontrolom, u tadašnje Srpsko Sarajevo – rekao je Banduka.

Prema njegovim riječima, svi koji su morali da napuste mjesto rođenja i življenja nose duboke traume i teško je ocijeniti kome je bilo teže – onima koji su to učinili na početku ili na kraju rata.

– Mnogi su ostavili imanja i izbjegli, ali mi smo svoja u ratu odbranili i možda smo najteže prošli. Krenuli smo u egzodus sa odbranjenih ognjišta, kada su se skoro svi veselili i proslavljali dolazak mira, mi smo, iscrpljeni odbijanjem 36 neprijateljskih ofanziva, sa posmrtnim ostacima naših saboraca krenuli za slobodom, kočićevski rečeno `kroz mećavu`, po najtežim vremenskim uslovima, po ledu, snijegu i velikoj hladnoći. Kada se toga prisjećamo, i sada se zadrhti i zastane dah – kaže Banduka.

On naglašava da su gnusna laž tvrdnje muslimanskih političara i medija da su Srbi iselili iz Sarajeva pod pritiskom svog političkog rukovodstva.

– Zašto se onda nisu kasnije vratili pod muslimansku vlast i zašto im je uništena i još se uništava srpska imovina? – pita Banduka.

On je ukazao da se srpska imovina u Sarajevu još uništava i da niko zbog toga ne odgovara, te naveo da bi tako bilo i sa srpskim narodom da je ostao na tom prostoru.

Banduka je rekao da mnogi sarajevski Srbi još teško žive, nemaju riješeno stambeno pitanje i zaposlenje, ali su sa svojim narodom, integrišu se u novu sredinu.

Tako je i na području Bratunca i Srebrenice, gdje je izbjeglo oko 20.000 sarajevskih Srba, od kojih je nekoliko hiljada ostalo u Bratuncu i mali broj u Srebrenici u kojima djeluje ovo udruženje.

Nakon podsjećanja na golgotu, egzodus i nevolje kroz koje su prošli sarajevski Srbi, u punoj bioskopskoj sali monodramu “Milunka Savić” o herojstvu, skromnosti i ignorisanju zasluga ove Srpkinje sa najviše ratnih odlikovanja u svijetu, izvela je beogradska glumica Vesna Stanković.

Nakon odbijanja 36 žestokih neprijateljskih ofanziva, ne želeći da žive pod tuđom vlašću, oko 120.000 sarajevskih Srba nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma napustilo je svoje odbranjene domove i imanja.

Srbi iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Grbavice i dijela sarajevskog Starog Grada u kojima su činili većinu stanovnika i bili su cijeli rat u sastavu Republike Srpske, napustili su u ratu odbranjena vjekovna ognjišta, krenuvši kroz mećavu, nepročišćenim šumskim putevima u potpunu materijalnu neizvjesnost, iscrpljeni četvorogodišnjim ratom i velikim ljudskim i materijalnim gubicima.

Prvi put u istoriji čovječanstva dogodilo se da narod koji kreće u egzodus ostavlja imovinu, a nosi posmrtne ostatke poginulih srodnika i boraca.

Najveći broj izbjeglih srpskih porodica sa područja Sarajeva naselio se na području Eparhije zvorničko-tuzlanske.

(Izvor: srpskainfo.com)