Sjećanje na tragičnu sudbinu svirepo ubijenog dječaka Slobodana Stojanovića

REGIJA BIRAČ ZVORNIK

Sjećanje na tragičnu sudbinu svirepo ubijenog dječaka Slobodana Stojanovića

Jedan od najpotresnijih događaja iz odbrambeno-otadžbinskog rata sigurno je staradnje nevinog dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića u julu 1992. godine u selu Kamenica. Zbog ovog svirepog zločina pred Tužilaštvom BiH trenutno se vodi postupak protiv Elfete Veseli i Sakiba Halilovića, a nedavno je u okviru postupka prikazan zapisnik Osnovnog suda u Zvorniku od 14. juna 1993. godine o identifikaciji i spoljnom pregledu posmrtnih ostataka dječaka.

Ova priča nas uvijek vraća na temu staradnja Srba u ovom dijelu Podrinja na početku ratnih dešavanja. Prema priči sudionika tih dešavanja iz juna i jula 1992. godine u selu Donja Kamenica, gdje je u zasoku Sjenokos živio dječak Slobodan sa sestrom, majkom i ocem, bilo je nekoliko pokušaja pregovora da se dječak razmijeni i tako spase.

– U to vrijeme mi smo bili stacionirani u Drugom bataljonu zvorničke brigade u rejonu Donje Kamenice sa sprskim lokalnim stanovništvom toga kraja. Sa druge strane, naspram nas su bile muslimanske barikade. Nakon saznanja šta se desilo dječaku Slobodanu riješili smo da pregovaramo uz pomoć megafona dovikujući jedni drugima sa brda na brdo. Pošto mene tamošnje stanovništvo nije poznavalao, lokalni mještani su pričali sa muslimanskom vojskom, odnosno sa nekim podvornikom škole u Bakračima. Rekli smo mu da ćemo razmijeniti i mrtve i ranjene samo da se dijete spasi. On je u prvi mah odogovrio da se neće djetetu ništa desiti, što nas je obradovalao jer su tog, relativno starijeg čovjeka, poznavali i mještani. Nakon desetak minuta tog prvog razgovora, po glasu mlađi čovjek je njihovom pregovaraču oteo megafon i rekao da od razmjene neće biti ništa „dok u Zvornik ne dođu tenkovi iz Tuzle” – ispričao nam je ranije Mile Vukadinović jedan od boraca VRS na tom području u ljeto 1992. godine.

– Nažalost, nakon više pokušaja pregovora dijete je pronađeno u masovnoj grobnici sa drugim vojnicima, otprilike, šumskim putem, oko 15 kilometara od mjesta gdje je uhvaćen, odnosno gdje je živio sa roditeljima. Njegov otac je prije toga tražio da mu kažu gdje je ubijen da bi mogao da ga sahrani, ali mu ni to nisu htjeli reći. Prema kasnijim sazanjima od lokalnog muslimanskog stanovništva, nedvosmisleno je potvrđeno da je dječaka svirepo usmrtila Albanka Elfeta Veseli, kojoj je, navodno, nekoliko članova porodice stradalo u borbi sa pripadnicima VRS, te je ovaj čin uradila iz osvete – navodi Vukadinović.

On je istakao da je porodicu Ilije i Desanke Stojanović i prije rata poznavao, istakavši da su živjeli od poljoprivrede, važili su za poštenu porodicu, te da su imali dvoje djece.

– Nakon Slobodanove smrti, kasnije, umire njegova majka Desanka, potom otac Ilija, a ostala je samo njihova kćerka Slađana, koja je udata i ima troje djece – rekao nam je Vukadinović.

Prema nalazima potologa Zorana Stankovića, koje su prenijeli mediji, dijete je svirepo ubijeno, bio mu je prerezan stomak u obliku krsta, a bile su vidne porede glave, gdje je iz blizine bio i upucan.

Prema izjavi koju je Slobodanov otac Ilija dao istražnim organima  RS dječak je 27. jula od njega tražio da ga pusti da se vrati u selo i dovede psa koji je ostao vezan u kućnom dvorištu.
– On je sam otišao preko barikade rekavši da ode da pusti psa, što mi je potvrdio i naš vojnik na barikadi. Nakon toga je brzo otišao do muslimanskih barikada. Kada smo sutra sa njima razgovarali sa brda na brdo rekli su mi da ne brinem da je dijete na sigurnom u Tuzli. Raspitujući se za sudbinu moga djeteta saznao sam od više muslimana da je dijete ubijeno i da ga je ubila Elfeta Veseli zvana „Kosovka”, kćerka Rahmana šumara koji je živio prije rata u Vlasenici u naselju Piskavice. Sina sam pronašao 16. juna 1993. godine u zaseoku Bajrići u Novom Selu, u jami, prilikom iskopavanja pet srpskih boraca. Dijete je bilo u dnu jame – rekao je tada u izjavi Ilija Stojanović.

Slobodan Stojanović je identifikovan DNK-a analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači gdje su kasnije sahranjeni njegova majka Desanka i otac Ilija.

 

Spomenik pred crkvom na Mlađevcu

U porti crkve Svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana na Mlađevcu kod Zvornika postavljen je spomenik Slobodanu Stojanoviću. Kao simbol svih nevino stradalih srpskih žrtava u Podrinju u proteklom ratu Slobodan bi sigurno trebao da dobije spomenik i na Centralnom spomen obilježju u centru grada.

(Izvor: EuroBlic, redakcija)